Ako nešto volim, onda volim slušati promišljanja mojih muških prijatelja. I to sve onako kad se skupe oko stola s pivom u ruci i onda krene „vijeće staraca“ – tako ih od milja zovem.
Kad se uhvate pretresati neku temu jednostavno imam potrebu pretvoriti se u muhu, biti mala, skoro pa nevidljiva, ali prisutna i s ogromnim ušima.
Obožavam ih slušati
Muška promišljanja jamče mi dobru zabavu, dosta smijeha i ponešto sigurnih upitnika iznad glave. S obzirom na to da su neki „stari mladići“, neki razvedeni, neki u lošim brakovima – neki dan su provukli temu žena.
Kakve bi žene voljeli imati. Jasno, pored čvrstih cica i velikih guzica, punih usta i još bezbroj atributa, došla je na red i tema narav, karakter, status žene.
A joj. A joj…
Inače živim u uvjerenju kako smo izašli iz pećine vrlo, vrlo davno, kako smo promijenili mentalne sklopove po pitanju muško/ženskih odnosa, po uvjerenjima tko nosi gaće u kući, tko koliko zarađuje i koliko je to ustvari bitno, međutim… Zanimljivo mi je bilo slušati njihovu debatu jer sam došla do novih zapanjujućih, ali i komičnih zaključaka!
Ovi samci, uglavnom svi 40+, svi do jednog bi voljeli imati pored sebe ženu njihovih godina, uspješnu i obrazovanu, ali ne više od njih samih. Jasno, slobodnu – razvedena s djetetom ili ne daj Bože djecom, ne dolazi u obzir?! Naravno, ako je moguće da je ta dotična dama još i nevina, e to bi bilo super (okrećem očima na najjače).
Drugima pak igra i razvedena, kažu da dijete (ipak veće) ne smeta. Međutim, ako sam dobro shvatila, u jednoj varijanti nije dobro ako je dotična nema riješeno stambeno pitanje, posao, uopće egzistenciju, jer onda će ustvari ovisiti o njima, a njima to nikako ne paše?!
A trećima, pak ne paše, ako dotična, bez obzira na to što je razvedena ima sve tj. materijalno i stambeno te na sve moguće načine je osigurana, ne traži djetetu oca, ne treba ničiji stan niti ičije pare, gušta u životu, već jedino želi samo da je se voli i da ona voli.
E ta, ni ta varijanta nije baš poželjna jer je to ipak jedna moguće vrlo jaka i moćna žena s kojom po njihovom mišljenju nema zajebancije (što god to značilo).
Uši trpe sve!
Naslušala sam se svega i svačega, da je bilo zanimljivo – je, i te kako zanimljivo. Da sam ostala šokirana mindsetom – o i te kako samo stala šokirana! U nevjerici jer sam živjela u uvjerenju da tako ne razmišljaju urbani, obrazovani muškarci srednjih godina kojima je vlak već odavno prošao.
Pa pored prošlog vlaka još si daju toliku slobodu postavljati extra kriterije kao da su Bogom dani i kao da svaka samo njih čeka… Jer su jedni, jedini i neponovljivi, prekrasni i ne znam što sve naj, naj, naj – nisu (opet okrećem očima na najjače).
Postavljanje kriterija – apsolutno da, ali isto tako često čovjek treba biti realan i iskren prema sebi.
Dalje, sve mi se čini da ovo moje šareno društvance s piva traži nekog, a ustvari moli Boga da ne nađu nikog. Ili moguće da bi svi do jednog jebali, ali da im ne uđe – kako se ono u narodu kaže!