Vrlo se dobro slažu i zajedno žive u kavezu. Većinu dana su ipak izvan kaveza te se igraju po cijeloj sobi, zavuku pod popun ili odmaraju na televizoru, u svakom slučaju, kod Ivana uživaju potpunu slobodu. Neumorne su i igra im često traje satima. Zahtjevaju od vas veliku pažnju, u suprotnom su ljubomorne.
Osjetljive na mirise
Puno vremena potrebno je vjevericama kako bi se navikle na vlasnika i pripitomile. Ako u kući ima još kojeg ljubimca, obavezno prije igranja s vjevericom treba oprati ruke, jer ne smije imati miris po drugoj životinji. Plahe su, a kada se osjete ugroženim, mogu i ugristi.
Vjeverica i degu, uz specijalnu hranu koja se može kupiti u pet shopovima, najviše vole jesti orahe, lješnjake, bobičasto voće, jabuke i slične voćne i orašaste plodove. Za nekoliko lješnjaka u stanju su izvoditi razne vratolomije.
U tzv. obrazne vrećice vjeverica može „utrpati“ i do nekoliko lješnjaka koje sakrije negdje i spremi za kasnije, kada će biti jako gladna.
– Moja vjeverica utrpa u usta tri do četiri lješnjaka. Ispod krevata tako nalazim hrpe plodova koje je sakrila, – priča Filip.
.jpg)
Kobna sklonost degua dijabetesu
Kanadska vjeverica potječe iz travnatih područja SAD-a, Kanade i Azije. Životni vijek joj je od pet do osam godina, a naraste do 25 centimetara. Prepoznatljiva je po nekoliko crnih pruga koje joj se spuštaju niz leđa. Inače, količina hrane koju može spremiti u obraze udvostručit će joj veličinu glave.
Domovina degua su čileanske Ande. Imaju smanjenu mogućnost probavljanja šećera i iznimno su skloni dijabetesu. Upravo zbog toga su u Sjevernu Ameriku i Europu najprije stigli kao životinje za esperimentalna istraživanja dijabetesa. Početkom prošlog stoljeća prihvaćeni su i kao kućni ljubimci.
Degui obično žive od pet do devet godina.