Film američkog redatelja Jacka Barica izazvao je veliki interes kod hrvatske publike, ali i novinara, a razlog tome je zasigurno tema filma. Baric priča životnu priču o generalu Anti Gotovini i period od početka Domovinskog rata do samog suđenja Gotovini.
Jedna od pretpostavki filma je da je Gotovina žrtveno janje UN-a kako bi oni prikrili svoje greške koje su radili za vrijeme Domovinskog rata. Kako je sam autor izjavio u jednom intervjuu, 1991. godine UN je trebao zaustaviti Miloševića, a ne rat proglasiti građanskim.
Kao svoje sugovornike Baric je izabrao Gotovininog odvjetnika, njegove suborce, srbijanskog novinara, bosanskog novinara, bivše dužnosnike Haškog suda, pripadnike UN-a, članove nevladinih organizacija. Tu su i Miomir Žužul, Mato Granić, žrtve agresije, dva svećenika, glumac Goran Višnjić, Gotovinin biograf Nenad Ivanković te još mnogi drugi. Kroz film se i provlače i potresne arhivske snimke Domovinskog rata te izjave generala Gotovine.
Stav autora filma je vrlo jasan od samog početka filma – Gotovina nije kriv.
Kraj filma pokazuje kako u Hrvatskoj sada normalno žive i Hrvati i Srbi koji svi redom navode kako nikada nakon rata nisu imali problema sa svojim susjedima.