Nakon bolnih raskida, prekida, razvoda, sami sebe pitamo hoćemo li ikad više voljeti? Da. Naravno da ćemo voljeti jer kakav je to život ako ga ne podijeliš s nekim, ako ne voliš i ako sam nisi voljen?
Kada ćemo opet voljeti?
Ne znam, to nitko ne zna. Vjerojatno jednom kad budemo spremni na nešto novo, na nekog novog, jednom kad se usklade zvjezdice i kad nam sudbina baci pred noge upravo jednu takvu, novu priliku da podijelimo tren života s nekim.
Razvodi, raskidi, prekidi su samo jedan kraj odnosa i prilika za neki novi, ponekad bolji odnos. Ponekad isti, a ponekad sami sebe upletemo u još i gori. Volim vjerovati da je vrijeme uvijek najbolji pokazatelj u što smo uplovili, s kim smo zaplovili… Jer, u životu je za sve potrebno vrijeme. Vrijeme je najbolji pokazatelj, otkrivatelj svega u životu.
Vjeruj u ljubav
Volim ljude koji vjeruju u ljubav, onu pravu, iskrenu, duboku i sretnu, ljude koji vjeruju u život. Kažu mi često da svojim s vjerovanjima i uvjerenjima živim u oblacima, da sve to ne postoji osim u filmovima.
Kako drugačije osim vjerovati? Kako drugačije osim nadati se?
Kad nema vjere i nade – posustaješ, odustaješ od svojih snova, od sebe. Prepuštaš se nekim teškim životnim tokovima. Ne, to nije dobra priča. Vjerovanja sam da nikad ne treba odustati od sebe, ne odustati od svojih snova, već korak po korak ići prema njima. Kako u svemu u životu, tako i u ljubavi. Svi smo mi sanjari vlastitih života i potrebno je sanjariti.
Svaka naša ostvarena želja najprije je bila samo jedna mala fluidna klica u glavi koja je s vremenom izrasla i materijalizirala se na fizičkom planu.
U ovo današnje ludo i divlje vrijeme ljudi vjeruju u svašta, u svakog, ja i dalje vjerujem u svoje misli. Vodim se kroz život emocijom, intuicijom… Prilazim ljudima sasvim iskreno, otvorena i čista srca, bez fige u džepu. Prilazim sasvim otvoreno jer još uvijek vjerujem ljudima, i nakon svih životnih brodoloma. Vjerujem jer drugačije ne znam, drugačije osim iskreno ne mogu… Vjerujem da još uvijek ima dobrih i kvalitetnih ljudi, vjerujem u pravdu, vjerujem u pravu, u dobrotu, u iskrenu i duboku ljubav – to je sve ono što mi drži glavu iznad vode.
Vremenom shvatiš da upravo onako kako vjeruješ i kako živiš takvi ti ljudi dolaze u život. Upravo takve situacije, ponekad te nešto drugačije bubne u glavu čisto radi nekog životnog balansa – i to je sasvim OK. Ustaneš otreseš koljena i nastaviš dalje kao da ništa nije bilo.
Ča je život vengo fantažija
Život sa svim svojim izazovima je jedno prekrasno putovanje, nekad bolno i teško, nekad nudi izobilje sreće, ali u suštini je ustvari jedan predivan put, učenje, škola, mudrost, znanje, oplemenjivanje – sve!
Tako i ta ljubav, samo čuči u nama kao neka mala bomba i čeka kad će netko doći i aktivirati je a nitko od nas ne zna kad će doći i tko će doći…I to je ono prekrasno, onaj momenat iščekivanja, nadanja i vjerovanja, pa čak i svi ti krivi izbori su ponekad nakon nekog vremena ustvari prekrasni.
Onaj momenat kad misliš da je sve otišlo u nepovrat, da se sve srušilo i da bolje ne postoji i ne može, a potom te život iznenadi i servira ispred nas sve ono nešto o čemu smo jednom sanjarili i maštali. To je ta ljepota vjere, nadanja. Ljepota života u svoj svojoj punini i u svim segmentima, od vjere u ljubav, život, ljude pa na dalje…