Borba protiv te pošasti (kriminala, ne djece) jako je popularna u državi u posljednje vrijeme, pa sam i ja odlučila objaviti mu rat. Naoružana čeličnim živcima i uzvišenim idealima roditeljstava i odgoja izvjesila sam barjak na tvrđavu svoje slobode.
Prvo pravilo: Upoznaj neprijatelja, njegove navike, slabosti i prednosti! To sam već obavila. Približi mu se! Također.
Brojčano stanje: 2
Kretanje: ograničeno
Oružje: biološko (puna pelena), zvučno (plač)
Slabosti: čokolada, crtići
Sve u svemu, potrebno je meti pristupati s oprezom, koristiti sve taktičke opcije, od diverzije slabostima, izmaranja neprijatelja do vještog maskiranja i pokojeg prikrivanja prisutnosti. Tu je također i stara "zavadi pa vladaj" a s vremena na vrijeme potrebno je pozvati pojačanje i pregrupiranje snaga.
Da, odlike pravog vojnika su oduvijek bile prilagođavanje situaciji, spavanje u svim nemogućim uvjetima i psihička stabilnost u napetim situacijama.
A svaki rat uzima zarobljenike, pa tako i ovaj. Zatočena u logoru prvih godina dječjeg života, pokorno se držim Arbeit macht frei i čekam, čekam… Da u kolaboraciji sa saveznicima zadam konačni udarac – bacanje atomske bombe ljubavi, one čije se djelovanje radioaktivno širi do kraja života.
Jer ljubav je evergrinsko najjače oružje. A biti roditelj je ponekad kao vojska – najbolje prolaze oni koji ne propituju, već se samo bez pogovora prepuste.