Na početku smo nove nastavne godine, što je osobito uzbudljivo onima najmlađima. Svi se sjećamo prvog dana škole, učiteljice ili učitelja, prijateljstava započetih sjedanjem u istu klupu… Najvažnije je da su te prve uspomene na školu lijepe jer nas određuju za čitav život.
No, često čujemo da su danas djeca pod stresom i da u školu idu s grčem u želucu. Čak i ta najmanja.
Pitali smo osnivačice Tigroma, centra za terapiju igrom, odgojiteljicu Kristinu Vučinić i njezinu kolegicu, pedagoginju Irenu Peroš Grgos kako djeci olakšati polazak u školu, gdje se kriju najčešće roditeljske greške i kako ih prevenirati.
„Pri polasku djeteta u prvi razred, roditelji često, iako nenamjerno, mogu napraviti neke greške koje mogu povećati djetetov strah i stres vezan uz polazak u školu. Ovo su ključne greške koje treba izbjegavati kako bi se osigurao pozitivan početak školovanja“, poručuju Kristina i Irena te ih navode.
1. Strašenje školom i učiteljima
Često, u pokušaju da discipliniraju dijete ili ga natjeraju da bude pažljivije, roditelji mogu koristiti prijetnje tipa: “Vidjet ćeš ti kad dođeš u školu” ili “Učiteljica neće trpjeti takvo ponašanje”. Ovakve izjave mogu kod djeteta stvoriti negativnu sliku o školi i učiteljima i stvoriti veliki otpor prema učenju i školi općenito.
Što učiniti umjesto toga:
- Stvarajte pozitivnu sliku o školi: Govorite o školi kao mjestu gdje može naučiti mnogo zanimljivih stvari, steći nove prijatelje i zabaviti se. Objasnite da su učitelji tu da pomognu i podrže djecu u učenju.
2. Vršenje pritiska na postignuća i uspjeh
Roditelji ponekad vrše pritisak na dijete da bude među najboljima u razredu ili da odmah savlada sve lekcije, što može stvoriti osjećaj tjeskobe i straha od neuspjeha.
Što učiniti umjesto toga:
- Fokusirajte se na proces učenja, a ne na rezultate: Pohvalite trud i upornost, a ne samo postignuća. Važno je da dijete shvati da je u redu pogriješiti i da je važno učiti iz vlastitih grešaka.
3. Uspoređivanje s drugom djecom
Uspoređivanje djeteta s vršnjacima ili braćom i sestrama može stvoriti osjećaj nesigurnosti, niskog samopouzdanja i konkurencije.
Što učiniti umjesto toga:
- Priznajte individualne sposobnosti djeteta: Svako dijete je jedinstveno i razvija se svojim tempom. Pohvalite njegove specifične talente i napredak i ohrabrite ga da razvija svoje interese.
4. Previše zaštitnički stav
Prezaštićivanje može spriječiti dijete da razvije samostalnost i osjećaj odgovornosti što onda rezultira manjkom samopouzdanja kod djeteta. Ako roditelj previše intervenira ili u najboljoj namjeri da ga zaštiti ne dozvoljava djetetu da se samostalno suoči s problemima, to može spriječiti razvoj njegovih vještina za rješavanje problema. Uz to šalje se i poruka kako roditelj nema dovoljno povjerenja u dijete ili u njegove sposobnosti.
Što učiniti umjesto toga:
- Maksimalno potičite samostalnost: Dajte djetetu male zadatke ili odgovornosti koje može obavljati samostalno. Ohrabrite ga da pokušava riješiti manje probleme bez vaše intervencije, ali budite tu kao podrška ako zatreba pomoć.
Pitamo ih – a što ako dijete ipak ne zavoli školu?
Ako dijete ne zavoli školu, važno je pristupiti situaciji s razumijevanjem i strpljenjem. Razlozi zašto dijete ne voli školu mogu biti različiti: možda se suočava s izazovima u učenju, teško mu je prilagoditi se društvenom okruženju, osjeća se preopterećeno ili jednostavno ne nalazi zadovoljstvo u aktivnostima koje se nude.
Ključno je razumjeti što se zapravo krije iza djetetove nevoljkosti i pronaći načine da ga potaknete da zavoli školu, objašnjavaju Kristina i Irena te, daju rješenja za ovu izazovnu situaciju.
Što učiniti:
- Razgovarajte s djetetom: Pitajte ga zašto se ne osjeća dobro u školi i pažljivo slušajte njegove odgovore. Potaknite ga da iskreno podijeli svoje osjećaje i iskustva.
- Surađujte s učiteljima: Razgovarajte s učiteljima kako biste dobili uvid u djetetovo ponašanje i interakcije u školi. Oni vam mogu pomoći u identificiranju specifičnih problema i pružanju podrške.
- Povežite učenje s interesima djeteta: Pronađite načine da povežete školske zadatke s djetetovim interesima. Na primjer, ako voli dinosaure, možete koristiti primjere iz paleontologije kako biste ga zainteresirali za biologiju ili povijest.
- Koristite pohvale i ohrabrenje: Kada dijete pokaže trud ili postigne nešto, bez obzira na to koliko je malo, pohvalite ga. Fokusirajte se na trud i napredak, a ne samo na konačne rezultate.
- Koristite igru kao alat za učenje: Koristite igre, slagalice, aplikacije i interaktivne knjige kako biste učinili učenje zabavnijim i zanimljivijim.
- Postavite male, ostvarive ciljeve: Pomozite djetetu postaviti male ciljeve u učenju i proslavite svaki uspjeh. To može pomoći u izgradnji samopouzdanja i motivacije.
- Pružite podršku i pomoć: Pomozite djetetu s domaćim zadacima i pripremom za školu, ali ga ohrabrite da bude samostalno. Pokažite mu da vjerujete u njegove sposobnosti.
Glavna je roditeljska zadaća u ovom trenutku djetetova života pobrinuti se da ono zavoli školu. Zaboravite na ocjene i uspjeh. Ne spominjite te dvije riječi pred vašim prvašićem. Imat će kada misliti na ocjene. Sada je vrijeme za stvaranje najdugovječnijih prijateljstava i najljepših uspomena u životu.