Ne radi to tako. To treba onako. Ovo je dobro. Ovo je loše. Ne čini grijeh. To je zlo. On je zla osoba… Ona je predobra…
Koliko puta smo se uhvatili u preispitivanju, u konceptima i polarizacijama "dobro-loše"… Koliko nam je puta glavom prostrujila misao da bismo trebali biti puno bolji, dobri, savršeni? Ali kako ukrotiti taj naš um, te negativne misli? Kako iskreno osjećati ljubav i sreću za druge i sebe?
Činjenica, koju već znamo, jest kako umom ne možemo utjecati na um. To je kao da imate policijskog inspektora koji traga za ubojstvom koje je sam počinio. Mnogi filozofski i religijski pravci su izrazito nemilosrdni i rigidni u pokušaju kontroliranja uma. Potiskivanje misli i emocija te ponovno izazivanje njihove aktivnosti (što najčešće i radimo) odvodi nas u stanje unutarnjeg rascjepa kroz permanentni antagonizam koji nas zapravo najviše destabilizira i izjeda. Na taj način u umu koji je jedinstven (jer ne postoje dvije ličnosti u nama) radimo raskol i umjetno stvaramo u sebi dva suprostavljena aspekta uma tj. ličnosti ("good girl – bad girl"). Jaz između ta dva suprostavljena tabora, između žrtve i diktatora siguran je put do života kojeg ne želimo i psihičkih devijacija i ozbiljnih fizičkih oboljenja.
Zašto? Um je prije svega energija. Emocije poput straha, ambicije, požude ili bijesa su energetski valovi. Ono što se događa kad mi stvari stavljamo "pod tepih" jest da one u nama onda rastu i na kraju eksplodiraju. Znati usmjeravati vlastiti um znači osvijestiti, upravljati i kanalizirati vlastitu energiju.
Naš um ima snagu kad ga nismo svjesni
Svaki djelić našeg življenja protkan je stotinama sitnih pojedinosti u nama i oko nas. Sav izazov je u tome da se uspijemo sjetiti, obratiti pozornost na njih. To ne znači da bi se trebali osuđivati čim nam misli skrenu nego samo strpljivo vraćati pozornost na ono što se upravo sada događa. Svaka kretnja, svaka gesta i svaka naša izgovorena riječ vrijedna je naše pozornosti. "Mudrac zna kada hoda: "Hodam." On zna kada stoji: "Stojim." Zna kada sjedi: "Sjedim". Zna kada liježe: "Liježem.""
Naš um ima snagu kad se identificiramo s njim
Oko nas i u nama veliki je broj koncepata i ideja s kojima se vrlo lako poistovjetimo. Emocije i naši ustaljeni misaoni obrasci toliko su postali naši učestali posjetitelji da više ne znamo granicu između sebe i njih. Shvatiti da mi nismo naše misli, a ni emocije, da nismo naš um, otvara nam prostor za nove odgovore u životu. Tko sam ja? Kome je ova misao došla? Meni. A tko sam to ja?
Na taj način se pažnja s prolaznog stavlja na neprolazno, na ono što jest i u tom trenutku um se rastvara, rasplinjuje se pred Istinom.
Naš um ima snagu kad ga doživljavamo stvarnim
Sam svijet je projekcija uma i ne postoji nezavisno od nas. Misli stvaraju svijet na koji mi onda reagiramo. On je ogledalo u kojem vidimo odraz naših različitih osobnosti, naših vlastitih projekcija, kojekakvih identifikacija …. Kada um koji je uzrok svakog znanja, spoznavanja i svih djelovanja, zastane, svijet će nestati. Svijet kakav ga stvaramo umom je nestalan, promjenjiv, ali je i zabavan i poučan i kao takav dio je našeg postojanja. Sama činjenica da znamo da mi sami možemo graditi, stvarati, oblikovati, mijenjati naš cijeli svijet i naše doživalje u njemu gradi energetski most prijateljstva i prihvaćanja s našim umom, sklad s našim mislima i emocijama te budi odgovornost prema vlastitom životu.