U Tirani su se Bora i njezini cimeri Alexa i Arian pokazali kao savršeni domaćini. Upoznali su me s mnoštvom prijatelja i vodili me na razna okupljanja.
Upao sam taman na vrijeme kad je bio nacionalni praznik pa sam imao priliku vidjeti ljude opuštenije nego inače, obitelji su ležale po parkovima i bilo je puno šašavih ljudi po ulicama. Osjećao sam se kao doma, ispijajući kavu, družeći se, dok se u zraku osjećala pomalo kriminalna atmosfera.
Bora i prijatelji su me odveli i na godišnju zabavu organizacije koja se bavi potenciranjem promjena u Albaniji 'Mjaft', što znači 'Dosta'.
Ostao sam još par dana u Tirani te nakon toga krenuo put prema Elbasanu. Sulky se opet našao u problemima pa kad sam ga napokon parkirao u jednu od garaža Elbasana, a u roku sata je cijeli grad znao kako ludi Nizozemac traži mehaničara kako bi nastavio put.
Nakon sat vremena našao sam svog mehaničara, mrzovoljnog alkoholičara s dobrim srcem kojem mogu biti zahvalan što sam uspio otisnuti se u daljnju avanturu. U Elbasanu mi je smještaj ponudio dečko kojeg sam upoznao kod mehaničara – Gersi. Kod njega sam okusio čari kuhanja u dnevnoj sobi i mogu vam reći da jelo skuhano na taj način ima bolji okus.
Gersi je tipičan albanski dečko koji ne vidi budućnost u svojoj zemlji i planira otići u Švicarsku kroz Grčku kako bi postao financijski neovisan. Dok sam ja bio tamo, Gersi je navršio 18 godina i mogu reći kako mu je znanje engleskog na dobroj razini što govori kako zaslužuje više i bolje od posla u autopraonici, kojeg trenutno radi.
Ipak, roditelji nemaju novaca da ga pošalju na fakultet pa će on kao i njegov stariji brat otići u inozemstvo, dalje od granice kriminala blizu koje se trenutno nalazi.
U međuvremenu, dok sam odsjeo kod Gersijevih bio sam u noćnom izlasku u senzualnoj Tirani te sam otišao planinariti u prekrasno Shquiperië područje. Nisam mogao objasniti ljudima iz sela iz kojeg sam krenuo zašto želim spavati u planini okružen vukovima pa sam ih ostavio zbunjenima. Ako netko može objasniti, htio bih i ja znati…
