Potreba za ljubavlju je univerzalna, no način na koji je izražavamo jedinstven je za svakoga od nas. Ljubav govori različitim jezicima, a psihologija prepoznaje pet osnovnih načina na koje je izražavamo i doživljavamo: riječima, zajedničkim trenucima, darovima, uslugama i fizičkim dodirom. Valentinovo je savršena prilika da se zapitamo – kako volimo svog partnera i kako želimo da on voli nas?
O tome sam razgovarala s Izabelom i Dinkom Plešom, koji stoje iza profila Kognitivna Muza i godinama proučavaju dinamiku partnerskih odnosa. Osim što ljubavi pristupaju kroz prizmu edukacije na Gottman institutu za terapiju parova, svakodnevno je istražuju i kroz vlastito iskustvo – kao mladi bračni par i roditelji jedne divne djevojčice. Na Instagram profilu dijele svoje putovanje u pronalaženju zajedničkog ljubavnog jezika, želeći osvijestiti koliko su razumijevanje i prihvaćanje različitosti temelj zdravog i ispunjenog partnerskog odnosa. Osim toga, osmislili su i dvije društvene igre za parove koje pomažu partnerima da izraze ljubav na svoj način – kroz igru i zabavu.
U formalnom dijelu razgovora Izabela je preuzela riječ, predstavljajući oboje. Pročitajmo što nam je otkrila o ljubavi ovog Valentinova.
Kako bismo jednostavno objasnili koncept jezika ljubavi i zašto su oni ključni za kvalitetu partnerskih odnosa?
Koncept jezika ljubavi opisao je antropolog Gary Chapman te svoja istraživanja objavio u vrlo jednostavnoj, pitkoj i zato megapopularnoj knjizi 5 jezika ljubavi. Nakon godina istraživanja, zaključio je da osobe komuniciraju ljubav kroz pet emotivnih jezika, a to su: riječi potvrde, kvalitetno vrijeme provedeno zajedno, primanje darova, iskazi uslužnosti i fizički dodir. Svaki od ovih krovnih jezika, prema Chapmanu, ima na tisuće dijalekata i načina izražavanja ljubavi. Jezici ljubavi su načini na koje smo naučili primati i davati ljubav; to je jezik kojim ćemo prepoznati da nam netko izražava ljubav.
Ta me priča prepoznavanja ljubavi podsjetila na jednu od najranijih ljubavnih priča mog života, kad sam imala jedanaest godina i s prijateljicama rado provodila vrijeme razgovarajući o dječacima iz razreda. Sviđao mi se dječak koji je sjedio ispred mene, imao je lijepe tamnosmeđe oči i prekrasan osmijeh. On se neprestano okretao prema meni, uvijek mi posuđivao gumicu i špiceve za šiljilo, te je moja najbolja prijateljica Sara zaključila da mu se sviđam na temelju tih malih usluga koje je činio. Međutim, meni ti maleni činovi nisu bili dokaz ljubavi. Tek kad sam za Valentinovo dobila pisamce u kojem je pisalo „Sviđaš mi se“, a u potpisu njegovo ime – tek tada povjerovala sam da se i ja sviđam njemu. On je govorio malim iskazima uslužnosti, a ja sam govorila, a i govorim još uvijek – riječima potvrde.
Moj i njegov jezik ljubavi oblikovan je onime što smo promatrali u svojim obiteljima, načinom na koji su se međusobno odnosili naši roditelji. Isto tako, oblikovan je onime kako se ljubav iskazivala prema nama i uvjetovan je onim trenutkom kad smo se osjećali najvoljenije, najprihvaćenije u svom obiteljskom primarnom sustavu. Iz tog razloga, mislim da jezici ljubavi jesu ključni pokazatelj mnogih drugih važnih pojmova partnerskih odnosa, kao što su, recimo, vrsta privrženosti, način na koji definiramo ljubav, što mislimo da ljubav jest i kako ju trebamo davati. Sami po sebi, oni su vrlo jednostavan prikaz zrele ljubavi koja se pojavljuje nakon faze lude opčinjenosti zaljubljenosti – jer zahtijevaju od nas da promotrimo svoju voljenu osobu kao zasebnu osobu koja ima drugačija iskustva, perspektive, koja je odgojena drugačije od nas i pokušamo razumjeti odakle ta naša osoba dolazi, kako joj pristupiti nježnije i kako joj pokazati ljubav tako da ju ona vidi. Svi mi imamo duboku emocionalnu potrebu da budemo voljeni i prihvaćeni, no taj osjećaj ljubavi nakon nekog vremena potrebno je održavati i svjesno raditi na njemu. Prepoznavanje jezika ljubavi u tome pomaže.
Kako prepoznati svoj primarni jezik ljubavi? Može li partnerov jezik ljubavi biti prepoznat, čak i ako on nije svjestan toga?
Mi ljudi prije svega smo bića nesvjesnog. Mnoštvo toga što radimo usvojili smo nesvjesno učenjem prema modelu dok smo još bili djeca. Na primjer, ja imam potpuno isti glas kao moja majka, dok moj brat hoda apsolutno identično kao naš otac. Vrlo često, o ljubavi i kako se ona iskazuje također učimo prema modelu. Dakle, da, možemo prepoznati koji je jezik ljubavi našeg partnera čak i ako naš partner nema pojma što su jezici ljubavi uopće, jer je njegov jezik utkan u njegovo nesvjesno ponašanje i njegove potrebe kojih možda nije ni svjestan. A kako prepoznati svoj jezik ljubavi? Uz jedno jednostavno pitanje koje ćemo postaviti sami sebi. Kada i u kojim prilikama se osjećamo najvoljenije od našeg partnera? Kada i u kojim prilikama smo se osjećali najprihvaćenije i najvoljenije od strane naših prijatelja?Ili najjednostavnije: Kada se osjećamo najviđenije?
Neki dan Dinko je prokomentirao kako zna da sam trenutno u PMS-u, kako zna da puno toga radim i nosim se s time izvrsno. Ja sam na tim riječima potvrde kojima je pokazao da me vidi, da vidi moj trud, lebdjela još nekoliko dana poslije. To je dokaz da je moj jezik ljubavi i dalje – riječi potvrde, riječi poticanja i riječi viđenosti.
Što učiniti ako partner i mi govorimo različitim jezicima ljubavi? Kako izbjeći nesporazume i frustracije?
Vrlo je vjerojatno da će dvije osobe u partnerskom odnosu govoriti različitim jezicima ljubavi, isto kao što je vjerojatno da netko unutar veze neće nužno imati siguran stil privrženosti. Mi ljudi, koliko god imali sličnosti, itekako se razlikujemo jedni od drugih. Volim to opisati kroz analogiju prostorije. Kada bi svatko od nas svoje biće, svoj um i emocije opisao kroz prostoriju koja bi ga najbolje predstavila, nema šanse da bi čak i partneri opisali istu prostoriju. Upravo u tome leži čar i magija partnerskih odnosa – različitost. Ta različitost, individualni snovi, prijatelji i hobiji ono su što održava strast u odnosu i potrebna je u vezi.
Dvije potpuno iste osobe, s potpuno istim jezicima ljubavi, dvije osobe koje su izgubile svoje ja u mi – o čemu one više imaju razgovarati ako su potpuno iste? Gotovo uvijek, kad se dvije osobe stope u ljubavi, događa se spoj dvaju potpuno različitih svjetova. Zato je frustracije i nesporazume nemoguće izbjeći i to je utopistički tražiti. Za usklađivanje dvoje ljudi potrebne su prepirke, znatiželja i frustracija. Potrebni su trenuci u kojima se ne razumijete i razmišljate o tome kako se bolje razumjeti. A da biste razumjeli jezik ljubavi svog partnera – pročitati ovu knjigu stvarno daje aha efekt i mislim da je zato ljudi vole – a zatim postaviti svojoj osobi pitanja iz prethodnog pitanja.
Mogu li se jezici ljubavi mijenjati tijekom života? Kako prepoznati te promjene?
Pretpostavka modernog doba jest da se ljudi mijenjaju, propituju svoje djetinjstvo i krive obrasce koje su naučili tijekom odrastanja o važnim pojmovima današnjice – uspjehu, sreći, ljubavi. Oni koji to čine ponekad će uvidjeti da je jezik ljubavi kojim su tražili ili davali ljubav za njih bio problematičan. Na primjer, u radu s jednom dragom djevojkom (ovo govorimo uz njezinu dozvolu, čak štoviše, želju da pomogne drugima) – ona je shvatila da njezin jezik ljubavi neadaptivno postaje people pleasing, što je uzrokovano uvjerenjem da nije dovoljno dobra i da treba dati više u odnosu od druge osobe. U svom primarnom sustavu bila je mali roditelj (osoba koja je više brinula o potrebama i željama svojih roditelja nego obrnuto) i zato je neprestano činila male usluge koje, kao dijete, definitivno nije trebala činiti. Odrasla je u osobu koja se neprestano davala, očekivala isto zauzvrat, no nije to dobivala. Radom i otkrivanjem sebe, otkrila je da njezin jezik ljubavi ipak nisu iskazi uslužnosti; to je bio samo način na koji se osjećala voljeno u disfunkcionalnom sustavu. Kad je to shvatila, promijenio se i jezik ljubavi. Jezik ljubavi moguće je promijeniti, kao i nesiguran stil privrženosti u siguran, samo je potrebno biti osoba koja ponekad odgovara na teža pitanja i zaviruje u sebe.
Bonus pitanje: Možeš li nam otkriti koji je tvoj jezik ljubavi, a koji je Dinkov i kako ih usklađujete u obiteljskom životu?
Moj su jezik ljubavi riječi potvrde i viđenosti, što je nekako logično. Uvijek sam bila ona koja je pisala i lakše se snalazila u tekstu, u riječima, u govoru nego u bilo čemu drugome. Mom Dinku primarni je jezik ljubavi dodir. Uz to, ja sam navikla funkcionirati u primarnom sustavu na pohvalu i bila sam motivirana pohvalom da učinim nešto i pokrenem se. Dinko je velika maza koja obožava da ga se češka, mazi po glavi, masira i dodiruje. Trenutno, kako smo roditelji malene djevojčice i partneri u poslu – više nego previše, dogode se trenuci u kojima ne uspijemo jedno drugome dovoljno iskazati ljubav. Jer za svako iskazivanje ljubavi, potrebno je imati kvalitetno vrijeme koje ćemo moći provesti zajedno. Tako da, ako bismo nešto mijenjali u ovom Chapmanovom konceptu jezika ljubavi, promijenili bismo to da ne shvaćamo kvalitetno vrijeme kao jezik, nego kao nužnost ili sredstvo za izražavanje jezika ljubavi.
Naše kvalitetno vrijeme sada je postalo vrijeme koje uglavnom provodimo s kćeri Lenom, i premda trenutno nemamo vremena jedno za drugo, itekako imamo vremena za iskazati ljubav s njom. I tu smo uočili nešto zanimljivo. Ona je već sada modelom socijalnog učenja koji je predstavio Albert Bandura pokupila naše jezike ljubavi. Neprestano zahtijeva da ju se češka, maže kremicama, masira, ali je itekako sretna i kad dobije kvalitetan kompliment. Također će i sama često izraziti zadovoljstvo riječima potvrde i reći: „Ah, kako dobar život!“