Nova razina umjetnosti ili pornografija?

Erotska drama „Ljubav 3D“ obiluje nezapamćenim i na filmskom platnu nikad prije viđenim potpuno nesimuliranim seksualnim eskapadama.

By
Tatjana Horvatić
Objavljeno 21.10.2015.

Gaspar Noe redatelj je koji već dugi niz godina pažnju na svoje filmove privlači nesvakidašnjim temama koje obrađuje, ali i načinom njihova snimanja. Filmom „Nepovratno“ iz 2002. godine Noe je skrenuo pažnju na sebe ne samo zbog kritičarskih hvalospjeva koji su pratili film, već i zbog toliko brutalnih scena koje su se jako rijetko do tada imale priliku vidjeti na kino platnima.

Nekoliko godina kasnije, točnije 2009. Noe je snimio „Ulaz u prazninu“, tehnički praktički savršen film koji na do tada neviđen način pokušava dočarati svijet droge. Ipak, ove je godine Noe nadmašio samog sebe (ali vjerojatno i sve ostale redatelje) i snimio uvjerljivo najeksplicitniji i najkontroverzniji film do sada u 21. stoljeću i to u ni manje ni više nego najmodernijoj 3D tehnologiji – „Ljubav“!

Od ovoga četvrtka, 22. listopada kino distribucija u Hrvatskoj više nikada neće biti ista, jer će se na redovnom repertoaru moći pogledati upravo „Ljubav 3D“ koji scenama seksa prikazanima u filmu nadmašuje sve što je do sada ikada snimljeno u povijesti kinematografije. Je li riječ o novoj razini redateljske slobode prisutnoj u sedmoj umjetnosti ili pak o čistoj pornografiji procijenit će svi oni koji će doći u Cineplexx i odabrana kina i pogledati ovaj film o kojem se najviše pričalo na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu.

Erotska drama „Ljubav 3D“ obiluje nezapamćenim i na filmskom platnu nikad prije viđenim potpuno nesimuliranim seksualnim eskapadama – od običnog „misionarskog“ položaja (i svakog onog koje dvoje ljudi mogu izvesti), preko „trojca“ (tzv. threesome) pa sve do grupnjaka, swingera i transvestita. Naravno, film ima i koherentan sadržaj tako da scene seksa ne idu jedna za drugom kao u jeftinim pornićima, nego se ispod sve te golotinje krije priča s kojom se većina nas vjerojatno bez problema može poistovjetiti.

WRITTEN BY
Tatjana Horvatić