Kada smo bile male, uživale smo nabadati u maminim cipelama po kući, kriveći im potpetice. Stajati pred ogledalom i satima se šminkati, ali takve nismo smjele ni iz kupaonice, a gdje li iz kuće.
Bitno je kako izgledaš – čak i u vrtiću!
Danas se djevojčice naručuju na frizuru i make up za prvi dan škole, one mlađe dolaze u vrtić našminkane, nose sa sobom kozmetičke torbice, u njima specijalnu šminku za djevojčice koja se može kupiti u drogerijama i znaju bolje od teta koje ih čuvaju povući crtu tušem, konturirati lice.
Još nisu naučile ni sva slova, ali znaju koje brendove vole. Umjesto da skaču po pješčanicima i spuštaju se toboganima, ne žele isprljati novi komad odjeće ili uništiti umjetne nokte. Igraju se sjedenja u kafiću i skrolanja po mobitelu jer tako rade njihove mame…
Znaju kako pozirati za Instagram i izgledati besprijekorno. Izgledati – riječ koja im može nanijeti toliko štete… Opet je stavljamo u prvi plan, kao onda kada je za ženu bilo najvažnije da izgleda. Da šuti, sluša, radi i izgleda.
Popadali smo svi redom u zamku društvenih mreža. Nikada se nismo više slikali, nego danas. Pućimo usne, radimo selfije. Čini mi se da su na ovo posebno slabe mame mlađe generacije koje su odrasle s Instagramom. Važno im je kako njihova djeca izgledaju. Ni ne slute koliko im štete nanose. Ne osuđujem ih. Vremena su luda i treba se znati snalaziti u njima.
“Današnje djevojčice su izgubile ono djetinje i postala ogledala svojih majki. Opterećene su. Već im se u ranoj dobi krade djetinjstvo. Kao da im kasnije neće biti dovoljno teško…”, primjećuje odgojiteljica Mirela Labađuk te naglašava razliku između nekadašnjih i današnjih djevojčica. Kod dječaka razlika ona nije toliko vidljiva. Oni se igraju kao prije, bezbrižni su i dalje su djeca.
Prava djevojčica
Prije gotovo 30 godina, na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama 1995., 189 vlada iz cijelog svijeta usvojilo je Pekinšku deklaraciju. Bio je to prvi globalni politički dokument koji je stavio fokus i na prava djevojčica.
U njemu se govori o problemu diskriminacije djevojčica, iskorjenjivanju negativnih stavova i stereotipa koji ih sprječavaju u obrazovanju i razvoju. Traži da se djevojčice više usmjeri ka znanosti, tehnologiji, inženjerstvu i matematici (STEM), područjima u koja se tradicionalno usmjeravaju dječaci.
Danas, tri desetljeća kasnije, u području STEM-a zaposleno je 29 posto žena, na rukovodećim pozicijama ih je samo 17,8 posto, navodi World Economic Forum.
Prema podacima koje iznosi UNICEF, u školu ne ide 119,3 milijuna djevojčica (za razliku od 2015. to je pad od samo 4,3 posto), a one koje idu i dalje nemaju iste mogućnosti kao dječaci.
Kao da to nije dovoljno, jedna od četiri djevojčice do svoje 19 godine doživi nasilje u partnerskim odnosima…
‘Ne’ je sve!
Umjesto da učimo djevojčice da ljepota nije najvažnija stvar na svijetu, da je puno važnije da se dobro osjećaju u svojoj koži, da vjeruju sebi i mogu jasno i bez osjećaja krivnje svakome reći “ne”, zauzeti se za sebe, mi ih učimo tehnikama šminkanja u najranijoj dobi.
Umjesto da ih odgajamo neovisne i ravnopravne dječacima, dozvolimo i jednima i drugima jednake emocije – dječacima da plaču kad su tužni, djevojčicama da viču kad su ljute, mi ih ušutkavamo, oblačimo i fotkamo – kao da su lutke.
Vrijeme je da se probudimo i potrudimo, želimo li djevojčicama budućnost, kakvu svako dijete zaslužuje. Da ispuni svoje snove.
Sretan Međunarodni dan djevojčica svakoj curici u vašoj blizini. Učinite danas nešto za nju!