Dok još uvijek brigu o djeci na sebe većinom preuzimaju majke, Marino Manzoni dokazuje da očevi zadatak mogu odraditi jednako dobro. Sa svojom suprugom živi ravnopravno roditeljstvo te ga aktivno promovira.
Kako bi bio uz nju na porođaju, odrekao se karijere i prekinuo šest generacija dugu obiteljsku tradiciju. Umjesto da plovi morima, kako su to činili otac mu i djed, ovaj časnik stroja na brodu zaplovio je nekim novim vodama i posvetio se misiji promicanja ravnopravnog roditeljstva.
Kroz inicijativu DaddyHood i projekt Dadathlon, aktivno potiče očeve da budu prisutni u životu svoje djece i angažirani u njihovom odgoju, jednako kao i majke.
Trenutno sa suprugom i petogodišnjom kćeri živi u Beču, gdje je ona na doktoratu, ali često odlaze na rodni Krk i vode razne projekte za dobrobit zajednice.
Povodom Dana očeva razgovaramo o izazovima modernog roditeljstva i važnosti razbijanja stereotipa.
Iskrcali ste se s broda usred duge plovidbe kako biste bili na porođaju svoje supruge, svjesni da ste si time možda zapečatili pomorsku karijeru. Zašto?
Bilo mi je neprihvatljivo da propustim rođenje svog prvog djeteta zbog posla. Smatrao sam da je moje pravo, ali na neki način i dužnost, biti uz svoju partnericu na porođaju kao i u prvim tjednima nakon porođaja kako bih joj bio podrška i preuzeo čim više obveza na sebe dok se ona oporavlja. Od same brige o djetetu do kućanskih poslova i odlazaka na preglede.
Kada ste shvatili da ne želite natrag na more?
Četiri mjeseca nakon što mi se rodila djevojčica odradio sam još jedan ugovor od dva mjeseca u Kini, što je bilo vrlo teško. Ne samo jer smo bili odvojeni, već i zato što se u to vrijeme Kina počela zatvarati zbog pandemije COVID-a i da nisam inzistirao da me vrate doma, zapeo bih na brodu najmanje sedam mjeseci kao što se mojim kolegama dogodilo.
Shvatio sam da ne želim propustiti pola kćerkinog odrastanja – što je moj posao zahtijevao i odlučio da ću probati raditi posao koji će mi dozvoliti da budem cijelo vrijeme uz nju pogotovo u prvim godinama njenog života.
Bitno je napomenuti da sam imao financijsko zaleđe i mogućnost učiniti taj drastični korak, što mnogi nemaju. Ali osim ušteđevine, trebalo je imati i puno vjere u svoje sposobnosti i samopouzdanje da ću pronaći alternativnu karijeru i s njom biti zadovoljan, nešto s čime se i dan danas borim.
Trenutno radim nekoliko različitih poslova koji su uglavnom povezani s različitim neprofitnim organizacijama i organizacijom evenata – za Crveni križ Beč, Active Austria i Daddyhood. To me ispunjava i svaki dan mi čini dinamičnim, ali i izazovnim.
Najteže je nositi se s posprdnim komentarima tipa: „Što si ti sada domaćica ha?” koji podrazumijevaju da je muškarac taj koji zarađuje više od žene i financijski ne ovisi o njoj. To je štetan stereotip koji ne omogućuje napredak društva naspram rodnoj ravnopravnosti u obitelji i kućanstvu.
Što vas je potaknulo da osnujete DaddyHood Europe i koja je misija ove organizacije?
Na predporodiljnom tečaju u Belgiji u kojoj smo tada živjeli, upoznao sam budućeg tatu Thomasa iz Švedske. Došli do zaključka da je sadržaj namijenjen mamama, a da je i tatama isto tako potrebna priprema za porođaj i roditeljstvo, brigu o djetetu i podrška zajednice.
Thomas je već tada imao neku ideju o pokretanju organizacije za tate i tako smo krenuli prvo neformalno s malim eventom gdje smo okupili desetak tata s malom djecom i razgovarali o očinstvu, vježbali s bebama i pritom se svi dobro zabavljali. Uslijedilo je mnogo projekata kojima pokušavamo približiti očinstvo tatama kroz tečajeve, okupljanja, sportska događanja, kampove i online zajednice, kojima je cilj pružiti im podršku i pokazati kako je cool biti aktivni, angažirani i brižljivi tata.
Naš najveći projekt dosad, Dadathlon, simbolična utrka u kojoj tate i djeca zajedno trče, bicikliraju ili planinare, ima za cilj povezati očeve i djecu, stvoriti zajedničke uspomene i postaviti temelje za kvalitetno zajedničko vrijeme, no i potaknuti društvo na razbijanje stereotipa oko očinstva.
Kako društvo danas gleda na aktivnu ulogu očeva u obitelji? Dobivate li komentare od drugih muškaraca u svojoj blizini? Što kažu?
Zahvaljujući novim zakonima i mnogobrojnim kampanjama i projektima raznih organizacija koje potiču ravnopravnost, mijenjaju se svijest i norme pa je i u tradicionalnijim društvima sve češće da je otac aktivan u svim aspektima odgoja djece. Optimističan sam i vjerujem da idemo na bolje.
Istovremeno, stvaraju se opasni trendovi, osobito na online forumima i na društvenim mrežama, kao što je Manosphere ili Incels, koji potiču na toksični maskulinitet i radikaliziraju pogotovo mladiće na odnos prema ženama koji se često pretvara u nasilje nad ženama i vodi obrnutim vrijednostima od onih kojih potičemo s Daddyhoodom. Zato mislim da je naša inicijativa važnija, nego ikad.
Razlikuje li se pristup odgoju diljem Europe? Gdje smo tu mi?
Pristup odgoju je značajno drugačiji u pojedinim zemljama EU na što utječu mnogi faktori kao što su različiti zakonski okviri, ali i različite društvene norme te osobni odabiri. Npr. u Danskoj je normalno da roditelji djecu ostavljaju u kolicima ispred kafića ili restorana da spavaju dok oni piju kavu u toplom objektu, a u Švedskoj da se djeca u vrtiću ujutro okupljaju vani u vrtu na -7C umjesto unutra.
U petom mjesecu održava se četvrti Dadathlon na Krku. Kako je nastala ideja za ovaj projekt? Gdje su mame na Dadathlonu?
Ideja je krenula sa sudjelovanjem na jednom štafeta maratonu na kojem je nas šestorica tata istrčalo zajedno 42 kilometra (svatko 5-10 km) s bebama u kolicima, u isto vrijeme u pet različitih europskih zemalja. To nas je potaknulo da kreiramo neko svoje sportsko „natjecanje“ namijenjeno tatama i djeci.
Nastao je Dadathlon – utrka za tate i djecu u tri različite sportske discipline – trčanje, bicikliranje i planinarenje u kojima nije bitna brzina, već povezivanje i zabava.
3. svibnja u Puntu na Krku, održat će se četvrti izdanje Dadathlona.
Od ove godine imamo i pojačanje – djedove. Želimo ih uključiti kako bi ih aktivirali da se s djecom i unucima više kreću, ali i da svojim prisustvom obogate Dadathlon.
Susret započinje zabavnim mini maratonom u duljini od tri km uz more nakon čega slijedi niz sportskih aktivnosti, radionica, predstava i raznog zabavnog sadržaja za sve članove obitelji.
Na svim Dadathlon festivalima postoji i „kutak za mame“ u kojem organiziramo kreativne radionice, panele, yogu za mame… Cilj nam jeda se opuste i zabave.
Kakvi su planovi projekta DaddyHood i Dadathlona?
Ponosni smo da smo u proteklih pet godina gotovo isključivo na volonterskoj bazi uspjeli organizirati velike i uspješne Dadathlon festivale već 11 puta, u Hrvatskoj, Švedskoj, Austriji, Nizozemskoj, Bugarskoj pa čak i u Mexicu. San nam je proširiti Dadathlon na sve zemlje Europske unije i ambiciozan cilj nam je etablirati ga na kalendaru sportskih događanja u svim glavnim gradovima Europe. Kako bi to postigli, moramo pronaći lokalne Dadathlon ambasadore koji će u svojim zemljama pokrenuti zajednice tata i podignuti Dadathlon na noge, a mi kao krovna organizacija na europskoj razini ćemo im u tome pružiti podršku.
Svake se godine prijavljujemo na lokalne, državne, ali i europske fondove pa i ove sudjelujemo kao partneri u osam sportskih projekata prijavljenih na Erasmus+ program i nadamo se da će neki od njih uspjeti.
Na taj se način također umrežavamo s ostalim neprofitnim organizacijama koje imaju slične ciljeve i širimo našu misiju jer mijenjanje društvenih normi zahtjeva suradnju mnogih aktera.
Osim Dadathlona, održavamo tečajeve za buduće i novopečene očeve, organiziramo ljetne kampove za tate i djecu i promoviramo obiteljske sportove. Naš hrvatski ogranak ove godine je na primjer dio jednog dvogodišnjeg europskog projekta „Walkers“ koji ima za cilj potaknuti sve generacije na nordijsko hodanje.
Koji je, po vašem mišljenju, najveći izazov suvremenih očeva?
Jedan od najvećih izazova s kojima se moderni očevi suočavaju je ono što je za majke godinama izazov – balansiranje između profesionalnih obaveza i obiteljskog života. Pošto se danas od očeva očekuje da budu podjednako uključeni u odgajanje djece, dok istovremeno žele održavati karijeru, to može stvoriti pritisak i nedostatak vremena za povezivanje s djecom. Promjena društvenih normi zahtjeva od očeva da preuzmu aktivniju ulogu u emotivnom aspektu roditeljstva – što je vrlo pozitivno, ali istovremeno traži prilagodbu u odnosu na tradicionalna očekivanja koja možda ne odgovaraju njihovim željama ili potrebama.
O svemu tome treba više razgovarati, pružati muškarcima prilike za otvaranjem, dijeljem iskustava, povezivanjem s ljudima u sličnim situacijama, dijalog i nadamo se da će Daddyhood biti prepoznat kao platforma za to.
Koliko vašoj ženi znači to što aktivno sudjelujete u odgoju kćeri i kućanstvu? Kako u praksi u vašoj obitelji izgleda podjela poslova?
Puno joj znači jer se i ona onda može posvetiti svojoj karijeri, putovati na konferencije i ravnopravno graditi nešto kao i ja. Podjela poslova 50-50 nije dovoljno, nego svatko mora uložiti po 80 posto kako bi sve funkcioniralo. Kad je pola-pola, uvijek nešto pati. Mi smo podijelili tako da svatko radi ono što mu bolje leži.
Koji biste savjet dali očevima koji žele biti prisutniji u životima svoje djece, ali osjećaju pritisak karijere i društvenih očekivanja?
Da postave prioritete, planiraju sve svoje aktivnosti unaprijed i čim više budu prisutni u trenutku, kako na poslu tako i s djecom. Tako pokazuju dobar primjer svojoj djeci, drže život pod kontrolom i uvelike olakšavaju svojim partnericama.
Daddyhood moto je „To be in your children’s memory tomorrow, you have to be in their lives today“ ili „Da biste bili u sjećanju svoje djece sutra, trebate biti u njihovim životima danas.“
Kakvu budućnost želite svojoj djevojčici?
Svojem djetetu želim budućnost ispunjenu sigurnošću i prilikama. Želim da raste u okruženju gdje će biti podržana i gdje će moći izražavati svoje ideje i snove. Nadam se da će imati priliku razvijati svoje talente i pronaći nešto što će ju činiti sretnom i ispunjenom.
Želim da, promatrajući odnos između mene i moje supruge nauči što znače kvalitetni muško-ženski odnosi, kako izražavati osjećaje i postavljati granice, kako zajednički i s poštovanjem pronalaziti konstruktivna rješenja za probleme i kako se uzajamno podržavati i biti timski igrači unutar obitelji.
Redakcija portala ovom prilikom svim očevima čestita Dan očeva. Provedite ga sa svojom djecom i, zašto ne – prijavite se na Dadathlon!