Kao što to obično biva, odabir stručne osobe (za što god) je svima nama laicima noćna mora! Uzmimo za primjer mene koji ne znam ništa o popravljanju automobila, a pokušavam odabrati majstora koji će mi popraviti auto. I to bez da mi usput ne pokvari još sto drugih stvari i naravno svoj rad pošteno naplati? Mislim da sam se opekao barem nekoliko puta prije nego sam našao ‘svog’ mehaničara… I tako za sve; od zubara pa do servisera klime!
E sad; ovo čemu pričam su ‘samo’ stvari (automobili, klima itd…), ali ova naša priča poprima malo drugačiju konotaciju kada se moramo suočiti s odabirom stručne osobe koja direktno utječe na naše zdravlje (zubar, ginekolog, doktor specijalist…). Sada ulozi malo veći i nije nam se baš za ‘kockati’ s vlastitim zdravljem, zar ne?
U ovom probranom društvu definitivno sve mjesto ima i Kineziolog (ako se odlučite na rad s osobnim trenerom). Jer iskreno; isti vaš može ‘popraviti’, ali i poprilično ozlijediti svojim krivim ‘procjenama’.
Kako to mislim ‘krivim procjenama’?
Svi smo svjesni činjenice da na svijetu ne postoje dva identična ljudska bića odnosno kako je svatko od nas unikat na svoj način. Upravo ta činjenica nas dovodi do dileme kako pristupiti trenažnom procesu kod osobe A, a kako kod osobe B. Iako na prvu/u teoriji ova dilema izgleda bezazleno, stvar je ipak malo kompleksnija i govori nam da identičan trening/trenažni pristup ne mora (i vrlo često ne daje) identične rezultate kod osobe A i osobe B; iako se ove dvije osobe slične po konstituciji te imaju identičan cilj (npr. redukcija potkožnog masnog tkiva).
Naravno da znanost daje generalne smjernice po pitanju fizioloških/biokemijskih procesa u našem tijelu i kako ostvariti cilj A ili cilj B; ali shvatite to doslovno kao kad idete kod krojača po odijelo umjesto da ga kupujete u xy robnoj kući po principu ‘one size fits all’. Ponekad će ispasti odlično a ponekad može biti potpuno suprotno od očekivanja….a to sve isključivo ovisi o osobitostima klijenta/klijentice s kojim radite.
Upravo zato dolazimo do prve krucijalne činjenice (po pitanju odabira osobnog trenera) a to je razina njegove edukacije te trenažno iskustvo koje spomenuti trener ima. Obje stvari su očite i ne možemo negirati činjenicu kako fakultetsko obrazovanje od pet godina mora dati bolju podlogu u odnosu na ‘tečajeve’ od godinu dana koji se nude na tržištu. S takvom (fakultetskom) bazom znanja, način na koji će netko percipirati svijet oko sebe mora rezultirati drugačijim iskustvom odnosno multidisciplinarnost u promišljanju nepobitno dovodi do ‘punijeg/bogatijeg’ iskustva ako isti događaj interpretiraju dvoje različite osobe s dva različita stupnja obrazovanja.
Nadovezujući se na potonje, predlažem vam da također obratite pažnju na obrazovanje vašeg trenera van klasičnih okvira. Koliko često ulaže u sebe kroz edukacije, seminare, certifikacije… Je li možda on sam bio sudionik/predavač ne određenim seminarima, konvencijama i slično. Na ovo zaista ne treba trošiti riječi jer osoba koja konstantno ulaže u sebe ne može imati istu razinu znanja kao netko tko je ‘stao’ nakon završenog fakulteta ili nekog učilišta.
Nažalost ili na sreću, danas je znanje dostupno u ‘par klikova’. Vrlo lako možete dobiti odgovor tipa ‘pa ja konstantno čitam znanstvene članke i u toku sam s novim saznanjima…’. Hmmmmmm; dvosjekli mač…
Online trening
Dok s jedne strane to jest validan način učenja, isti se vrlo često ipak pretvori u ‘folowanje’ trenera preko YouTubea ili preko socijalnih mreža, tako da s vremenom od znanstveni radova imamo samo kratke video klipove u kojima je netko sumirao određenu znanstvenu činjenicu.
S druge strane; ništa, ali ništa ne može zamijeniti neku edukaciju/seminar ‘uživo’; gdje je interakcija među sudionicima seminara ili edukacije ono što čini krucijalnu razliku između razgovora, debata i pitanja te osobnog interpretiranja određenih znanstvenih činjenica nekog rada ili online edukacije. Između grupe trenera koja uživo debatira oko neke problematike i ‘solo brijanja’ po online edukacijama (koje u krajnjoj liniji ipak interpretiramo na isti/sebi svojstven način) ja biram ovo prvo!
Percipira li trener vaše želje?
Za kraj sam ostavio ono što je po meni najvažnije, a to je pažnja s kojom vas trener sluša/percipira vaše želje. Zamislite situaciju gdje vi nazovete potencijalnog trenera, te raspitujući se o treninzima, tijeku procesa, cijeni; vi ne stignete objasniti svoj cilj. Dotični priča o sebi, svom načinu treninga, onome što je on učinio sa ‘stotinama drugih klijenata’ itd.
Koliko vas je taj trener ‘čuo’? Koliko je percipirao vaše želje, potrebe, strahove? Koliko se interesirao čuti vaša prijašnja iskustva? Ili vas ispitao o prijašnjim (možebitnim) ozljedama, stilu života i svemu onome što vas je ustvari i nagnalo da mu se javite. Koliko vas je pokušao razumjeti?
Ako nije, tada bez obzira na sve njegove diplome i edukacije postoji velika vjerojatnost da i sam tijek trenažnog procesa, koji treba biti apsolutno prilagođen vama, vašim osobitostima i specifičnostima; bude prilagođen njemu, njegovim ‘mantrama’ (‘no pain, no gain’) ili nekim njegovim ‘sistemima treninga’ koju mogu biti u apsolutnoj suprotnosti s onim što vama ustvari i treba!
Trenažni proces s osobnim trenerom je interakcija između dvije osobe koje se moraju razumjeti ali prvenstveno vjerovati jedna drugoj. Takvo, poticajno okruženje je temelj svih vaših budućih uspjeha i zalog ostvarenja vašeg cilja!
I ne, nemojte pristajati na ništa manje od spomenutoga!
Autor: Saša Segedi – Osobni trener