Adaptacija poznatih romana često je dvosjekli mač. Dok očekivanja fanova rastu, teme koje književnost istražuje s dubinom i nijansama često se pojednostavljuju ili stiliziraju u filmskom formatu.
Adaptacija bestselera It Ends with Us (Priča završava s nama), u režiji Justina Baldonija i s Blake Lively u glavnoj ulozi, spaja emotivno tešku priču o zlostavljanju s tipičnim holivudskim elementima romantične dramatizacije. Kroz lik Lily Bloom, koju glumi Blake Lively, film istražuje dinamiku veze koja se na početku čini savršenom, ali ubrzo postaje noćna mora. Kroz ovaj narativ gledatelji imaju priliku vidjeti kako zlostavljačke veze ne počinju nasiljem, već se ono polako i suptilno uvlači u svakodnevicu, često prerušeno u strast ili impulzivnost.
Upravo u ovim trenucima, film briljira, prikazujući složenost psiholoških igara koje zlostavljači koriste kako bi držali svoje partnere pod kontrolom. No, žrtve nasilja znaju da napustiti zlostavljača nije jednostavno, i da je to puno teže nego što to prikazuje lik Blake Lively u filmu. Osoba se doista može naći zarobljenom u toksičnom odnosu.
Šta film prikazuje ispravno?
Jedna od najjačih strana filma Priča završava s nama je prikaz suptilne eskalacije zlostavljanja. Lily na početku ne doživljava otvoreno fizičko nasilje. Umjesto toga, njen partner Ryle, kojeg glumi Justin Baldoni, pokazuje znakove impulzivnog ponašanja, bacajući predmete ili gubeći kontrolu u malim, ali značajnim trenucima. Ove scene su ključne jer odražavaju stvarnost mnogih zlostavljačkih odnosa, gdje nasilje često nije odmah prepoznato ili priznato, ni od strane žrtve ni od promatrača.
Lily je primjer kako nasilje može postati naslijeđe, gdje traumatski obrasci ponašanja prelaze s roditelja na djecu. Odrasla je svjedočeći fizičkom zlostavljanju između svojih roditelja, što je duboko oblikovalo njezinu percepciju ljubavi i odnosa. Ovo iskustvo je duboko ukorijenjeno u njezinu psihu, a njezini kasniji odnosi nastavljaju krug nasilja. Film sjajno prikazuje kako Lily upada u zamku Rylove karizme, misleći da su njegovi manji ispadi samo znakovi strasti, nervoze ili lošeg djetinjstva.
Psiholozi često govore o fenomenu poznatom kao love bombing, gdje zlostavljač preplavljuje žrtvu pažnjom, poklonima i ljubavlju na početku, stvarajući iluziju savršene veze. Upravo ovdje se prepoznaje autentičnost priče, jer mnoge žrtve nasilja u vezama prolaze kroz sličan obrazac opravdavanja ili ignoriranja ranih znakova upozorenja.
Što film pogrešno prikazuje?
Iako film hrabro otvara vrata ovoj važnoj temi, postoje određene slabosti u načinu na koji prikazuje izlazak iz takve veze. Krug nasilja u Lilynom životu tek će prestati kada ona svjesno odluči prekinuti ciklus i preuzeti kontrolu nad vlastitim životom, osiguravajući da se ta priča ne prenese na njezinu kćer – no u stvarnosti to nije tako jednostavno.
Statistika pokazuje da žrtva u prosjeku pokušava napustiti zlostavljača čak sedam puta prije nego što uspije. Film, međutim, prikazuje izlazak iz toksične veze kao relativno jednostavan čin, što može ostaviti pogrešan dojam gledateljima da je prekid takve veze lagan ili manje opasan nego što je u stvarnosti.
Također, iako je Justin Baldoni surađivao s konzultantima specijaliziranim za nasilje u obitelji, određene scene u filmu i dalje zadržavaju romantičnu estetiku koja može ublažiti ozbiljnost situacije. Kritičari su primijetili da film, usprkos svojim dobrim namjerama, ponekad upada u zamku romantizacije nasilja, posebno kroz lik Rylea, koji je prikazan kao šarmantan, čak i u svojim najgorim trenucima.