Iako živimo u vremenu kad nam je apsolutno sve dostupno i potrebno je samo ispružiti ruke, često, očito, nismo spremni niti na tu jednostavnu radnju.
Primjećujem, da bez obzira na dostupnost sve moguće literature za samopomoć, gurua, video klipova, motivacijskih govornika, beskonačnih članaka tipa „kako biti sretan“ sve je manje sretnih ljudi.
Ispraznost, neispunjenost, nezadovoljstvo i slična loša stanja kao da su postala životni moto sve većeg broja ljudi.
Zašto tako?
Jesmo li zaista zaboravili kako biti sretan?
Treba li nam literatura za nauku o sreći, zadovoljstvu, ispunjenosti, svrsi života?
Jesmo li stvarno postali tako nesposobni za svrhovit i ispunjen život?
Da, upravo to, svrhovit život.
Jer smisao života je živjeti svrhovit život, biti sretan, zadovoljan, ispunjen, postavljati si ciljeve i ići ka njima, rasti, sazrijevati – svakodnevno učiti i rasti kroz iskustva.
Ili, jednostavno od silne dostupnosti svega, obilja koje nam se nudi, skoro pa na tanjuru, više ne znamo što bi sa sobo. Onda hajdemo malo biti nesretni, hajdemo malo biti u kurcu, hajdemo da nas netko malo sažalijeva i tješi – jer nama je najgore?!
U „višku“ para hajdemo pokupovati sve knjige i plaćati nekom da nas uči kako živjeti sretan i svrhovit život. Što ne?
I stvarno. Ima super knjiga, stvarno se svašta može pametno naučiti iz njih.
I stvarno ima super motivatora i video klipova iz kojih možeš isto tako svašta novo čuti, naučiti – međutim, džaba.
Džaba sve knjige i svi motivatori svijeta, ma sve pare na računu koje si spreman uložiti u svoja učenja o tome kako biti sretan, ako sam se ne odlučiš na promjene sebe. Na izmjene, na svjesne nove izbore i nove poglede na svijet i život, od onih sitnica pa do velikih stvari. Promjena počinje s malim stvarima.
Sitnice
Sretan život se sastoji on puno sretnih sitnica koje na kraju ustvari čine sretan i svrhovit život. I glupo mi je kad slušam ove svoje koji vječito čekaju ono bolje sutra da budu sretni.
Hej.
Bolje sutra, bit će bolje – ne postoji! Biti sretan -sutra!? To su samo šuplje fraze da bi se zavarale mase. Ulijevanje nade a svi znamo što je nada!
Danas, sada, u ovom času treba tražiti ono nešto dobro, u danu, u momentu, u sebi, u onom pored sebe.
Poželi jutros čistaču ulice dobro jutro, zahvali se vozaču javnog prijevoza što ti je otvorio vrata. Uputi osmijeh onom nepoznatom pored sebe na semaforu, propusti automobil da skrene, a da mu ne jebeš sve po spisku već u 7 i 30. Iskreno i od srca, onog pored sebe pitaj kako je?
Kako se stvara sreća?
Tako se stvara sreća, tako se postaje iskreno sretan.
Biti sretan! Sreća je u malim stvarima, sreća je jednostavna i skromna – nema tu previše filozofije.
Živimo u vremenu kad od svega treba napraviti nauku, od svega treba napraviti cirkus, o svemu treba pametovati, raspredati, analizirati, a najmanje se radi. Međutim, od riječi nema ništa.
U životu su važna samo djela i to ne ona od sutra, prekosutra ili od jednom nekad već ona od sada i odmah!