Blagdani su pred vratima, a melodije božićnih pjesama već odavno stvaraju ugođaj topline i zajedništva. No, koliko god nas njihova poznata ljepota veseli, ponekad zaboravljamo njihovu duboku sakralnu vrijednost. Iako Božić po svojoj naravi simbolizira radost i duhovnu obnovu, često se doživljava tek kao dio užurbane blagdanske atmosfere.
U ovom članku prisjećamo se istinskog značenja božićnih pjesama, koje su kroz stoljeća slavile svetost trenutka – rođenje bogočovjeka. Njihova univerzalna poruka prelazi granice vremena i prostora, povezujući tradiciju s modernim doživljajem blagdana. Uz „Narodi nam se“ i „Radujte se, narodi“, osluškujemo njihov iskonski zov – podsjetnik na ono što je uistinu važno u ovom posebnom razdoblju godine.
Milan Hibšer, kao vrhunski orguljaš, pedagog i stručnjak za sakralnu glazbu, dijeli svoje utemeljeno viđenje hrvatskih božićnih pjesama. S obzirom na svoje bogato iskustvo u interpretaciji i izvođenju liturgijske glazbe, Hibšer analizira povijesne korijene i glazbeni značaj najizvođenijih pjesama, naglašavajući njihov doprinos očuvanju kulturne baštine i njihovu neizmjernu vrijednost u kontekstu hrvatske sakralne glazbe.
Hrvatske božićne pjesme
Hrvatske božićne pjesme su u pravom smislu odraz božićnog otajstva, kao što jedna pjesma kaže „Rodio se Bog i čovjek“, i uvijek je tematika rođenje, štalica (poniznost), Marija i Josip uz anđele. Neki smatraju da su naše božićne pjesme jedne od najstarijih primjera hrvatskog stihotvorstva. Postoji tzv. „Pariška pjesmarica“ koja je dio Pariškog zbornika iz 1380. godine i danas se čuva u francuskoj nacionalnoj biblioteci. Zbornik je pisan hrvatskom glagoljicom i hrvatskim crkvenoslavenskim pismom i u njoj se nalaze dvije božićne pjesme: „Proslavimo Otca Boga“ i „Bog se rodi v Vitliomi“.
No većina današnjih, svima dobro poznatih, božićnih pjesama proizlazi iz nekoliko izvora: „Prekomurska pjesmarica“ (iz 1593.), „Pavlinska pjesmarica“ (iz 1644.), Molitvenik Bara Tomašića (iz 1690.), „Cithara octochorda“ (iz 1701.), Pjesmarica Đure Vejkovića (iz 1807.), „Napivi bogoljubnih cérkvenih pisamah“ (iz 1850.), „Virgini Matri“ (iz 1922.) i „Hrvatski crkveni kantual“ (iz 1934.) koji je danas prisutan u modernom izdanju pod naslovom „Pjevajte Gospodinu pjesmu novu“ (iz 1985.). Sve su pjesme nastajale stoljećima te su u nekom trenutku povijesti zapisane i skupljene u navedene pjesmarice. Teško je reći tko je konkretno autor glazbe i riječi zato možemo reći da su one plod hrvatskog pučkog genija te potvrda izuzetne kulturne raznolikosti koja se prenosila s generacije na generaciju. Naravno, te treba zanemariti utjecaj i drugih naroda i njihovog božićnog repertoara. Činjenica je da su kroz povijest u našim crkvama djelovali i strani glazbenici koji su u svojstvu orguljaša, pjevača ili dirigenta donosili i pjesme iz svojih domovina te su se one postupno prilagodile našem podneblju.
Kyrie eleison je tzv. tropirani oblik liturgijskog zaziva u okviru pokajničkog čina na početku mise. Ovu pjesmu nalazimo u zbirci „Napivi bogoljubnih cérkvenih pisamah“. Smatra se da je sam napjev nastao na području Međimurja i to početkom 19. stoljeća a autor teksta bi mogao biti kotoripski orguljaš Janko (Januš) Kollay. Početkom 20. stoljeća Franjo Dugan ju je melodijski i ritmički prilagodio a prepjev je napravio Ferdo Rožić.
Svim na zemlji je pjesma koju na misnim slavljima u božićno vrijeme pjevamo (ne potpuno opravdano) umjesto poklika „Slava Bogu na visini“. Nalazimo je također u pjesmarici „Napivi bogoljubnih cérkvenih pisamah“ a naviješta radosni mir na zemlji poslan od Boga te potiče na odricanje od grijeha i zahvalnost.
Radujte se narodi, iz iste zbirke kao i prethodne dvije, svojim uvodnim uzlaznim durskim kvintakordom naglašava veselje i poziva narod da se raduje zbog rođenja Krista djeteta. Kao i mnoge pjesme, opisuje Isusa u štalici i svojevrsnom Kristologijom već u malenome Isusu vidi Krista patnika na križu. U današnjem obliku poznajemo pet kitica koje lijepo prikazuju same događaje nakon rođenja u štalici.
Veselje ti navješćujem je pjesma koja se nalazi u pjesmarici Đure Vejkovića, a po strukturi je dvodijelnog oblika. U njoj je posebno izražen idiličan odnos majke i djeteta i ljubav koju mu izražava pjevajući uspavanku. Tekst pjesme je nadahnut Lukinim evanđeljem 2,10-11, koji kaže: „Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin.“
Rodio se Bog i čovjek nalazimo u pjesmarici Đure Vejkovića a autor teksta i ovdje ističe često prisutnu temu siromaštva i poniznosti. Također opisuje povijest i sadašnjost događaja a onda niže strofe s detaljima Kristova rođenja: rođenje među životinjama, poklon pastira, dolazak mudraca i kruta životna stvarnost.
O pastiri vjerni čuvari je jedna od rijetkih božićnih pjesama koja koketira sa molskim prizvukom te iako je uvrštena u službenu pjesmaricu nikada nije postala popularna kao već spomenute pjesme. Kako naslov sugerira pastiri, kao česti lajtmotiv, su i ovdje prisutni. Iako je autor teksta nepoznat, znamo da je prisutna u pjesmarici Đure Vejkovića iz 1807. godine.
Zdravo budi mladi kralju u današnjoj pjesmarici „Pjevajte Gospodinu pjesmu novu“ nalazimo u dvije verzije teksta; međimurskom narječju i standardnom hrvatskom jeziku što je ustvari prepjev originala. Pjesma je posebno živahna i optimistična sa elementima međimurskog melosa pisana u nepravilnoj 5/8 mjeri.
Dvorani neba vrlo svečanim karakterom isto tako opisuje jednostavan svijet pastira, mudraca, anđela, štalice, jaslica i zvijezde vodilje, a s druge pak strane ne skriva krutu stvarnost u kojoj se nalazi novorođeni Isus, Marija i Josip.
O Betleme je pjesma direktno inspirirana biblijskim tekstom kojeg možemo čuti u liturgije božićnog vremena a dolazi iz teksta proroka Miheja, 5,1: „A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom“. Posebno snažan i svečan karakter pjesme podsjeća na koračnicu i tako podcrtava tekst „jer iz tebe nam izađe vojvoda“. Pjesmu nalazimo u pjesmarici „Napivi bogoljubnih cérkvenih pisamah“ iz 1850.
U to vrijeme godišta je po svojim korijenima jako stara pjesma, a polazište joj je prevedeni napjev stare latinske pjesme „In hoc anni circulo“ iz XI. st. Kao hrvatska varijanta teksta popijevke „Vu to vreme godišća“ zapisana je u Pavlinskom zborniku iz 1644. a u Cithari octochordi iz 1701. pod naslovom „Va se vrime godišća“. Danas je kod nas poznata u dvije verzije teksta; u kontinentalnoj hrvatskoj ima četiri kitice a u Dalmaciji čak 21 kitica sa malo izmijenjenim naslovom „U se vrijeme godišta“.
Narodi nam se kralj nebeski je jedna od najsvečanijih i najljepših božićnih pjesama koja se po nepisanoj tradiciji uvijek pjeva na kraju misnog slavlja. Potječe iz sjevernohrvatskog područja iz 13. st., a sačuvana je u „Prekomurskoj pjesmarici“ iz 1593. Napjev ima 11 strofa u kojima se opijeva cijelo razdoblje božićnog vremena počevši od blagdana sv. Stjepana pa sve do Tri kralja. O ovom remek djelu u malome i njegovoj povijesti svjedoče i zapisi Pavlinske pjesmarice iz 1644., sva tri izdanja Citharae octochordae, 1701., 1723. i 1757., te Molitvenik Bara Tomašića.