Novi roman Tomislava Zagode Ernestove djevice duhovit je prikaz promašenog koncepta suvremene ljubavi. U širokom tonalitetu od burlesknog do tragikomičnog Zagoda gradi visprenu priču o našem vremenu s izrazitim osjećajem za apsurd i dominantnu kulturu mainstrema. Ovo je prvi hrvatski roman koji govori o stvarnosti, a da njegovi protagonisti nisu alkoholičari, kurve, narkomani, luđaci, pokvareni političari i kriminalci, već sto posto normalni ljudi koji piju tablete za spavanje i antidepresive.
Ernest Čuček radi kao koordinator u Uredu za nacionalne manjine. Nakon smrti supruge Svetlane Trajković odaje se opojnom društvu alkohola i tuge. Godinu dana poslije nesretnog događaja odlazi po službenoj dužnosti na izložbu uskrsnih pisanica u Zagrebu gdje upoznaje mladu učiteljicu Elenu. Započinje s njom vezu koja ga vraća u život. Elena je lijepa, mila, podatna i nastrojena prema alternativi (medicinskoj, kozmetičkoj, duhovnoj…). Zbog prirode posla Ernest često putuje. I tako na svečanoj proslavi Dana Mađara u Osijeku upoznaje Tamaru Nađ. Tamara je plesala čardaš u piroš čizmicama i bacala iskre po dvorani paleći erotsku maštu svih prisutnih. Ernest nikada u životu nije vidio ništa izazovnije. Nije joj odolio. Otada Ernest vodi paralelni život na relaciji Zagreb–Osijek. No to nije sve. Njegova se situacija posve zakomplicira kad se pojavi i treća žena, žena koju naprosto nije mogao odbiti…
U svakom slučaju Ernestove djevice literarno su osvježenje u domaćoj romanesknoj produkciji. Umorni hrvatski čitatelj navikao da mu autori nude prepričane priče informativnog programa o korupciji, nepravdi, socijalnoj ugroženosti, marginalcima, bit će ugodno iznenađen spoznajom da suvremeni hrvatski roman može biti i nešto sasvim drugo – šarmantna, duhovita, pametna ljubavna priča koja ne dolazi s društvenog dna, već se tiče najvećeg broja nas, normalnih ljudi. (Opus Gradna, 110,00 kn)
Tomislav Zagoda (1970.) suvremeni je hrvatski pisac. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti i doktorirao komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dobitnik je nagrade „Grigor Vitez“ za tinejdžerski roman Balada o Buginim gaćicama (preveden na makedonski i slovenski jezik). U dječjoj književnosti pojavio se zbirkom humoreski Nek bude kaos. Godine 2016. objavljuje Krizni put Gustava S. (nastavak Balade o Buginim gaćicama), a 2018. zbirku pjesama Dora Novak – liker poezija za mlade. Autor je kriminalističkog serijala „Lujzijana“ koji piše pod pseudonimom Bartol Fuchs. Do sada su objavljena dva naslova: Žabarska noć i Zelena tinta.