U gradiću Chelsea, u saveznoj američkoj državi Michigan, dogodilo se nešto što bi mnogi danas smatrali nemogućim. Umjesto selidbe kombijima i kartonskim kutijama, tristotinjak ljudi odlučilo je formirati ljudski lanac i tako, iz ruke u ruku, preseliti 9.000 knjiga iz stare knjižare u novu.
Stvorili lanac dugačak 107 metara
Knjižara Serendipity Books već godinama je omiljeno mjesto lokalne zajednice – ne samo zbog knjiga, već i zbog osjećaja doma i pripadnosti koji pruža. Kada je vlasnica Michelle Tuplin odlučila preseliti knjižaru u veći i pristupačniji prostor, udaljen svega jednu ulicu dalje, znala je da ne želi da to bude samo „još jedna selidba“. Htjela je nešto više. Nešto simbolično.
Michelle je predložila da članovi zajednice sami prenesu knjige u novi prostor. Nije pripremala popise ni formalne pozive – željela je da svi koji žele sudjelovati to učine po vlastitoj volji, bez pritisaka ili obveza. „Samo smo pitali ljude mogu li pomoći, prekrižili prste i nadali se najboljem“, prisjetila se Michelle za Washington Post.
Na dan selidbe, više od 300 ljudi i jedan jako dobar pas došli su pomoći, stvarajući živi lanac dug 107 metara između stare i nove knjižare. Knjige su putovale iz ruke u ruku, pažljivo i s poštovanjem. I ne, nisu bile razbacane – prenosile su se abecednim redom i po žanrovima, kako bi ih u novom prostoru odmah mogli složiti na police. Za cijeli pothvat trebalo im je dva sata.
Možda bi bili gotovi i ranije da su odlučili knjige pakirati u kutije, ali ovako su svi mogli sudjelovati – od najmlađih do najstarijih. „Bila je tu 91-godišnja žena. Bio je tu naš dragi kupac koji ima problema sa srcem. Došla je i osoba sa svojim šestogodišnjim djetetom. I zaključili smo da, ako to radimo knjigu po knjigu, svi mogu biti dio toga“, objasnila je vlasnica.
„To je bilo nešto najljepše što sam doživjela otkad imam knjižaru. Zajednica se okupila i pokazala koliko joj znači ono što smo zajedno stvorili“, dodala je Michelle s osmijehom.
Među volonterima bila je i Donna Zak, koja je za NBC News podijelila dojmove: „Bilo je to jedno divno iskustvo. Dok smo prenosili knjige, komentirali smo međusobno: ‘Jesi li pročitala ovu? Ova mi je baš bila dobra!’“
Knjižare i knjiški kutci
U takvim trenucima na površinu izlazi ono najljepše u čitateljskim zajednicama – one nisu samo mjesta okupljanja zaljubljenika u knjige, već prostori ispunjeni ljudskošću, razgovorom i preporukama koje nas zbližavaju. To su mjesta gdje jedna naslovnica može potaknuti uspomenu, jedan naslov otvoriti razgovor, a jedna preporuka stvoriti novo prijateljstvo. U zajednicama koje vole knjige ne susrećemo se samo kao čitatelji, već i kao ljudi koji dijele iste vrijednosti – znatiželju, empatiju i potrebu za povezivanjem. Knjižare i knjiški kutci tako postaju više od trgovina – postaju dnevni boravci cijelih zajednica, topla mjesta susreta gdje se dijele priče, savjeti, smijeh i sjećanja.