Tek sam jutros kupujući cigarete primijetio DVD "Dan kada je umro Tito". Ne znam uz koje se novine prodaje, nije ni bitno, ali očito je cijenjeno uredništvo uočilo isto što i ja – da nam taj vražji internet jako kvari mladež.
Od silnog buljenja u monitor sve je to nekako otupjelo i omlohavilo. Još malo pa će nam djeca zaboraviti osnove epskog desetarca, tekovine revolucije, čojstvo i junaštvo jednoga Boška Buhe, Moše Pijade ili Lole Ribara te, posebice, bratstvo i jedinstvo naših naroda.
A zašto?! Zbog nekog tamo trulog kapitalizma i diletantskih svjetonazora američke buržoazije i zapadnoeuropske joj bratije.
Ma kažem ja vama, da nam je drug Tito živ, ne bi se ta dječurlija tako ponašala. To bi sve veselo plesalo na narodnu muziku i slavilo prave životne vrijednosti u pastirskim igrama i dobroj pionirskoj jebačini na svježe pokošenom plastu sijena.
A ako bi se neki pizdek i bunio, odmah bi dobio deset godina robije (s prisilnim radom, s prisilnim radom, nego kako!) na Golom otoku.
Eh, da je meni pet minuta vlasti, brzo bih ja takve stjerao u red.
Kakav klinčev internet, kakva demokracija?! Majku ti jebem neproletersku, da ti ju jebem, što se ti imaš buniti, koji kurac?! Šuti i trpi. Čuvaj dragocjene reminiscencije na taj 4. svibnja ko oko u glavi! I pjevaj: "Druže Tito, ljubičice bijela, tebe voli omladina cijela". Inače…