"Majta, Majta" – sve češći su vapaji prema meni. U prodiranju u svijet vokalizacije jasna je potreba nazivanja stvari njihovim imenom, u svijetu odgoja, pak, pitam se nije li to utiranje puta liberalnom odgoju, onom koji ne nameće funkcije i uloge.
Izborima u susret, kada biramo, kod nas samo naizgled, dvije polarizirane strane, zapitala sam se o politici u kući, što odgoj u samoj biti i jest – umijeće ostajanja na vlasti što dulje. Roditelji, iliti vlast, u to ime, ovisno o instrumentima, biraju jedan od dva suprotstavljena načina – liberalni, slobodni pristup ili konzervativni, strogi odgoj kako bi održali mir u vlastitim redovima, kao i vanjski, u alijansama s bakama i djedovima.
Jasno, niti jedna od solucija nije isključiva, pogotovo ne s blizancima, pri postizanju socijalne pravde, uspostavljanju isplativog ekonomskog modela i ravnoteže javne potrošnje. Ovisno o skupini kojoj se obraćate kombinirat ćete obje. Sami ćete morati procijeniti, improvizirati, pa čak i lagati, jer politika je takav biznis. No, budite sigurni da će uvijek netko biti nezadovoljan vašom odlukom. A lobiji su jaki, glasni prije svega i opsjedaju vas nemilice svojim željama i prijedlozima.
I tako obećavate, kupujete u ovom slučaju ne glasove, već tišinu, pregovarate mir kako bi još neko vrijeme bili na vrhu, osjetili moć. Ali svaka moć dolazi s odgovornostima, dužnostima da opravdate povjerenje koje vam daju svakodnevno. Kako rastu sve više će početi stvari nazivati svojim imenom. Pa tako i vas. Jer ponekad ono "mama" koje popravi i najgori dan treba zaslužiti. I opravdati funkciju biračima.