Tužno, ali istinito – kad postavite granice, najviše se bune oni koji su profitirali dok ih niste imali. Postavljanje osobnih granica put je prema zdravijoj, jasnijoj, samopouzdanijoj i snažnijoj verziji sebe. Mnogima je teško reći „ne“ i povući granicu jer osjećaju krivnju, sebičnost, nelagodu, pa čak i strah da će izgubiti odnose.
No, zapitajte se – ako ćete izgubiti odnos zato što ste jasno rekli „ne“, je li to uopće bio pravi odnos?
Kad je riječ o prijateljstvu, lakše je otpustiti ljude. No ponekad to nije moguće – osobito kad je riječ o bliskim članovima obitelji. Ako ste se pronašli u ovom naslovu – dobrodošli. Ovaj tekst je za vas. U nastavku pročitajte zašto su granice važne i zašto ih neki ljudi teško prihvaćaju kada ih konačno postavite.
Zašto su osobne granice važne?
Osobne granice ključne su za održavanje zdravih odnosa, zaštitu emocionalnog blagostanja i očuvanje samosvijesti. Pomažu nam da definiramo vlastite okvire i komuniciramo potrebe, što dovodi do bolje brige o sebi, jačih odnosa i većeg osjećaja kontrole nad vlastitim životom.
Kada ih ne postavljate, ljudi se ponašaju kako njima najviše odgovara, bez obzira na to kako to utječe na vas. Mnogi tada krive druge – što ih ne poštuju, upliću se u privatne situacije ili ih očigledno iskorištavaju. No, sve dok vrlo jasno ne kažete „ne“, drugi ne mogu znati gdje su vaše granice. Kad dopuštate drugima da ih prelaze, to ne utječe samo na vaš raspored – već i na osjećaj vlastite vrijednosti.
Jasne granice stvaraju jasnoću. Govore svijetu tko ste i što vam je važno.
Otpor će doći – od kolega, prijatelja, obitelji. Jer navikli su da ste uvijek tu, da šutite, da pristajete na sve, da udovoljavate. Kad se to promijeni, postajete „problem“. Ali njihova reakcija nije vaša odgovornost. Vaša odgovornost je – vaše mentalno zdravlje i unutarnji mir.
Kad osvijestite da nemate jasno postavljene granice i krenete ih graditi – od malih promjena prema većima – brzo ćete vidjeti tko vas zaista poštuje, a tko je imao koristi od toga da granice ne postoje.
Emocionalna ucjena i manipulacija
Ljudi kojima to ne odgovara počet će govoriti da ste preosjetljivi, komplicirani, bahati, hladni, sebični, želite svim silama biti u pravu, i dodat će vam još cijeli niz drugih pridjeva. Nažalost, tu priča ne staje.
Emocionalna ucjena i manipulacija još su jedan alat kojima se koriste oni kojima ne odgovara vaše novo ponašanje, odnosno to što ste postavili osobne granice. Pokušat će u vama potaknuti osjećaj krivnje i srama te vam govoriti nešto poput: „Toliko sam toga učinio/la za tebe“ ili „Ako ti to ne znači toliko, očito ti nije stalo do mene“ ili pak „Ako nakon svega zaista misliš da se tako ponašam prema tebi“.
Da, nije to lako za čuti, pogotovo jer dolazi od osobe koju zaista, istinski volite i važna vam je u životu. I vjerujem da će vam onda proći kroz glavu pitanje: „Jesam li ja njoj/njemu toliko važna?“. Vjerojatno onda niste. I to je u redu. U životu morate nekoga izgubiti da biste dobili nešto još bolje.
Obitelj – granice koje najviše bole
Kao što smo na početku teksta rekli, kada se radi o prijateljima ili poznanicima, puno je lakše odmaknuti se od tih osoba, dobro o svemu promisliti te postaviti čvrsti stav o svojim granicama.
S druge strane, obitelj je uvijek problem i borba. Taj proces može trajati mjesecima pa čak i godinama. Neki članovi obitelji čak smatraju kako je postavljanje granica jedna vrsta agresije prema njima i neće vidjeti onu pravu istinu – vašu brigu o sebi.
Dugoročne posljedice ne postavljanja granica postoje. One mogu biti od burnouta, anksioznosti pa sve do tjelesnih neugodnosti od glavobolja, bolova u želuci, pritiska u prsima, proljeva i drugih simptoma.
„Kada me majka zvala, često sam imala grč u želucu, suha usta, bila sam nervozna i uzrujana. Ponašala se kako je njoj odgovaralo, bez obzira na mene. Bilo mi je jako teško postaviti granice, ali rekla sam si: odrasla si, plaćaš sama svoje račune, imaš svoj stan, ne živiš više s njom – i ne moraš je se bojati.
Počela sam postavljati granice. U početku je bilo grozno – njezini histerični ispadi, spuštanje slušalice, ignoriranje danima ili tjednima (što mi je zapravo odgovaralo). Ipak, nakon gotovo dvije godine, shvatila je da mora prihvatiti ono što govorim. Morala je prihvatiti moje granice“, ispričala je 35-godišnja žena, koja je za potrebe ovog teksta željela ostati anonimna.
Možemo zaključiti da ‘ne’ ne znači odbacivanje druge osobe, nego izbor da se zaštiti vlastiti prostor, unutarnji mir i svoja dobrobit. Ako i vi želite postaviti svoje granice, krenite od najjednostavnijeg – „To mi sada ne odgovara“, „Sada nemam kapaciteta za to“, „Ovo mi je važno i ne želim mijenjati raspored“.
Male promjene poput ovih, dat će vam više samopouzdanja, a time i snažnije postavljanje granica.