Matea Pirić je suvlasnica i direktorica marketinga i prodaje u Naftalini, obiteljskom obrtu s 43-godišnjom tradicijom u tekstilnoj industriji. Njezina majka, Josipa Maslać Petričević, osnivačica je Naftaline, a Matea i njezin brat Domagoj preuzeli su ključne uloge u vođenju tvrtke.
Naftalina je obiteljski biznis s dugom tradicijom. Kako je vaše odrastanje uz tvrtku oblikovalo vaš pristup vođenju i poslovanju?
Već u ovoj prvoj rečenici krije se srž našeg poslovanja – Naftalina je istinski obiteljska tvrtka. I to ne samo po vlasničkoj strukturi. Imamo zaposlenike koji su s nama generacijama, a u nekim slučajevima rade zajedno majke i kćeri, bračni parovi… pa čak i oni koji su se ovdje zaljubili – kao u pravoj obitelji.
Kada bih Naftalinu opisivala kao osobu, rekla bih da je danas jedna zrela, iskusna, elegantna dama u najboljim godinama – rođena početkom 80-ih. Svoje prve modne korake napravila je u vremenu novog vala i trapera, zatim se u ratu hrabro preusmjerila na proizvodnju uniformi, a u poratnim godinama, pod vodstvom moje mame Josipe Maslać Petričević, počela je širiti svoj asortiman – najprije kroz korporativnu odjeću za hotele, restorane, kafiće, zračne luke, banke i velike kompanije, a kasnije i kroz projekte uređenja interijera i eksterijera.
Ostala je snažna u svim turbulentnim razdobljima – od Domovinskog rata, recesije, ulaska Hrvatske u EU, pa do kriza poput Ukrajinske, inflacijske, krize opskrbe… tijekom pandemije koronavirusa, gdje smo se strateški brzo prilagodili. Danas, u vremenima koja su istovremeno izazovna i zapravo – nova normalna – nastavljamo se prilagođavati. Jer vanjski uvjeti se mijenjaju, ali naš odgovor mora biti dosljedan i brz. I upravo je u toj prilagodljivosti naša najveća snaga. Dovoljno smo veliki da možemo realizirati kompleksne projekte, a istovremeno dovoljno mali, kompaktni i fleksibilni da se brzo reorganiziramo.
Odrastanje uz Naftalinu oblikovalo je moj način razmišljanja o poslu. Naučila sam da u poduzetništvu ne postoji konačno stanje – sve je stalno u kretanju. Trebaš biti budan, osluškivati tržište, razvijati se i pronalaziti nove niše. I možda najvažnije – shvatiti da se bez zajedničkog rada ne ide daleko.
Naučila sam da u poduzetništvu ne postoji konačno stanje – sve je stalno u kretanju.
Matea Pirić
U Naftalini nema manje i više bitnih ljudi. Svi su jednako važni. Naša snaga leži u ljudima koji čine ovu firmu. Polovica naših zaposlenika s nama je više od 20 godina, a mnogi koji ne rade više kod nas, ostali su nam poslovni partneri i prijatelji. I to puno govori o tome tko smo i kako radimo.
Preuzeti odgovornost u obiteljskom poduzeću može biti izazovno. Jeste li osjećali pritisak zbog naslijeđa koje ste nastavili? Kako ste se s time nosili?
Kažu da je kaos pravilo koje putuje inkognito, pa nekako tako gledam na čitav naš put. Uvijek se događa nešto izazovno i smatram da je ogromna prednost to shvatiti. Potrebno je uzeti u obzir sve varijable, prilagoditi se i posložiti se kako bismo dali odgovarajući odgovor tržištu.
Što se tiče pritiska, ne mogu reći da ga osjećam, jer sve ovo što radim u Naftalini već 17 godina događa se kontinuirano, godinama, i to je postao moj prirodni proces. Nije to kao kad dođeš na neko radno mjesto u firmu u kojoj nikada nisi bio. Ovo je moje prirodno okruženje. Naftalina je 2 godine starija od mene, zajedno smo odrastale. Tako da pritiska nema, ali odgovornost svakako postoji, kao i osjećaj privilegije.
Kako se nosim s tim? Jednostavno idem naprijed, analiziram situacije, sintetiziram ideje, uvodim inovacije i raspravljam s timom… I vjerujte mi, jako mi je važno da Naftalina i ja danas budemo bolje, iskusnije i mudre nego što smo bile jučer. Uvijek s ciljem da unaprijedimo ono što imamo. Svaki pomak me veseli, ispunjava i motivira.
Koji su najveći izazovi s kojima ste se susreli na svom putu u Naftalini i kako ste ih prevladali?
Izazova ima puno u svakom poslu, a osobito u tekstilnoj industriji i proizvodnji. Oni su postali dio poslovanja – mogli bismo reći svakodnevni. Pojavi se izazov, riješimo ga, idemo dalje, pa opet neki novi – i sve ispočetka. S vremenom to prestaneš doživljavati kao izvanrednu situaciju i počneš u tome prepoznavati priliku za rast i prilagodbu. Nisam od drame, osoba sam koja gleda kako situaciju i izazov riješiti. Tražim najbolje moguće rješenje, način kako to iznijeti uz postojeće resurse, a opet držati korak s kretanjima i zahtjevima tržišta, pa i stvarati nove trendove.
Ako moram izdvojiti jedan konkretan izazov, onda je to definitivno bila korona kriza. Bilo je to izrazito neizvjesno razdoblje, ali umjesto da stanemo, mi smo se jako brzo prilagodili – preusmjerili smo dio proizvodnje i u vrlo kratkom roku proizveli preko milijun pamučnih maski. Time smo ne samo održali kontinuitet poslovanja i zaštitili radna mjesta, već i aktivno doprinijeli društvu u trenutku kad je to bilo najpotrebnije. Ta situacija nam je još jednom pokazala koliko su brzina reakcije, fleksibilnost i zajedništvo ključni za prevladavanje kriza.
Naftalina posluje u različitim segmentima – od korporativne odjeće do opremanja interijera. Kako balansirate između tih područja i osiguravate kvalitetu?
Naša snaga je u širini asortimana i usluge, a kupci žele imati što više toga na jednom mjestu. Pa tako, na primjer, ako radimo s hotelima, njima je olakšano da imaju sve na jednom mjestu iz više razloga. Komuniciraju s jednom tvrtkom, što se dizajna tiče, sav tekstil (i odjevni i interijerski) je usklađen, a rokovi isporuke su logično posloženi (npr. tepisi i tapete postavljaju se prije vodilica i zavjesa…).
To što svaki segment našeg poslovanja funkcionira na visokoj razini kvalitete, zahvaljujemo profesionalcima koji su zaposleni u svakom odjelu (od dizajnera, konstruktora, tehnologa, krojača, šivača, tapetara, montažera…) i vrhunskim materijalima koje koristimo. U našim izložbenim salonima mogu se naći uzorci tkanina najpoznatijih svjetskih brendova, kao što su Missoni i Ralph Lauren.
Brza moda i prekomjerna proizvodnja postali su veliki ekološki problem. Kako vidite budućnost tekstilne industrije u kontekstu održivosti?
To je istina, i mi smo toga svjesni već dugo vremena, pa smo u skladu s tim osmislili neke aktivnosti. Osmislili smo stroj za usitnjavanje i mljevenje ostataka spužve koje potom koristimo za punila jastuka. Kataloge koji više nisu aktualni poklanjamo dječjim vrtićima i škola da iz njih režu krpice. Ostatke naših tkanina šaljemo tvrtkama koje ih recikliraju za vlastiti proizvod. Sve više surađujemo s dobavljačima koji proizvode tkanine od recikliranog materijala.
Iskreno, ne znam što bih rekla u kontekstu ekološke održivosti i tekstilne industrije. Mislim da je, s jedne strane, brza moda jako privlačna potrošačima (niske cijene, novi modeli…), ali s druge strane to izaziva reakcije da se donose propisi o standardima, kazne… Nadam se da ćemo ostati ipak zeleni, zdravi i s pitkom vodom.
Za 20-ak godina mislim da će se klasične mašine zamijeniti 3D ispisima. To će biti budućnost tekstile industrije.
Koji su ključni koraci koje Naftalina poduzima kako bi ostala konkurentna u promjenjivoj industriji?
To je jedan splet aktivnosti; istraživanje tržišta potreba kupaca, prilagodljivost, ubrzavanje proizvodnih procesa, istraživanje tržišta materijala, stalno praćenje trendova i inovacija u tekstilu. I uz sve to svjesnost da je lojalnost vrlo često jezičac na vagi koji će prebaciti odluku kupca da nas angažira, ali i lojalnost prema našim djelatnicima. Imati u timu vrhunske profesionalce nužno je da bismo odradili zahtjevne projekte, a mi ih imamo upravo zbog dvosmjernog uvažavanja i poštovanja.
Što vas osobno najviše inspirira pri osmišljavanju novih proizvoda i kolekcija?
Svaki put je drugačije, ali ono što me najviše inspirira je osjećaj energije i strasti koja dolazi kada zamislim novu kolekciju ili proizvod. Ponekad je to trenutak kada me pogodi neka ideja, a ponekad je to postupni proces u kojem sve dolazi na svoje mjesto. Zamišljam cilj koji želim postići, tko je korisnik našeg proizvoda, što on želi komunicirati kroz odjeću ili opremu… i naravno, funkcionalnost je ključna jer bez nje, ništa nije kompletno.
No, najveća inspiracija dolazi u trenutku kada vidim rezultat našeg rada u stvarnom životu. Kada uđem u restoran, zračnu luku ili hotel i ugledam naše proizvode na djelatnicima, osjećam ponos i radost. Taj trenutak, kad se zaustavim, pogledam i shvatim da je to rezultat naših ruku, da je to nešto što smo stvarali s toliko ljubavi i truda, za mene je neprocjenjiv. Često, ne mogu odoljeti da priđem i pitam djelatnika kako se osjeća u tom proizvodu, jer je to najbolji pokazatelj da smo na pravom putu.
Takvi trenuci nisu samo motivacija, oni su potvrda da ono što radimo ima stvarnu vrijednost i utjecaj. To je moj pokretač, to me inspirira da ne prestajemo stvarati, da svakim danom budemo bolji, inovativniji i hrabriji – jer svaki naš proizvod ima svoju priču, a ta priča živi kroz svakodnevnu upotrebu.