Raznježite se kad vidite postariji par kako šeće držeći se za ruke? Kako nekima uspijeva ne samo ostati u vezi, nego i zadržati dozu romantike kroz sve te godine? Tajna je u navikama koje polako zaboravljamo, a presudne su za kvalitetan i dugoročan odnos.
Mnogi ljudi smatraju kako su prije stvari jednostavno bile bolje – djeca su poštovala starije, svatko je znao gdje mu je mjesto i bilo je neusporedivo manje prekida i razvoda. Naravno, to je romantizirana verzija prošlosti koja u mnogo čemu ne drži vodu. Razlozi zašto su razvodi nekoć bili prava rijetkost u najvećoj mjeri nisu idilični.
No, bez da ulazimo u kompleksnije društvene teme, možemo se složiti oko jednog – neke takozvane starinske ljubavne navike nisu uopće loše i mnogi ih se sjećaju s nostalgijom. Zašto ih onda ne bismo vratili u svoj život?
Ljubavnici ‘stare škole’
Svatko od nas poznaje barem jedan par čija ljubav odolijeva vremenu. Možda su to naši roditelji ili djedovi i bake. Romantična ideja o ljubavi koja traje vječno i nadilazi sve prepreke koje pred nas postavlja život većini nas nekako je duboko usađena još od djetinjstva.
Bez obzira na to vjerujemo li u takvu ljubav i kao odrasli ili nam se u međuvremenu ovo uvjerenje rasplinulo, možemo se vratiti nekim starim navikama koje će oplemeniti i uljepšati naš ljubavni – ali i svaki drugi bliski odnos.
Evo pet takvih retro navika za koje želimo da se što prije vrate natrag u modu.
Odanost
Ovo velika riječ presudna je za istinski odnos, ljubavni ili prijateljski. Biti odan znači ostati nekome podrška kroz izazove i teška vremena, jednako kao i kad stvari idu glatko i u vezi cvjetaju ruže.
Pritom, ne ostajemo uz osobu iz sebičnih razloga, nego zato što nam je stalo do njene dobrobiti. Želimo pomoći kad je pomoć potrebna, a također i slaviti uspjeh i sreću osobe kad se stvari razvijaju u dobrom smjeru.
Nema prave, duboke povezanosti bez odanosti. Dakle, ako biramo ostati u vezi, lojalnost treba postati i ostati prioritet.
Ta mala-velika riječ ‘oprosti’
Ljudski je griješiti, ali presudno je preuzeti odgovornost za vlastite greške i propuste. To pokazuje da smo zreli, uviđajni i zdravo samokritični.
Čim shvatimo da smo pogriješili i povrijedili drugu osobu, ne smijemo gubiti vrijeme: treba se ispričati što prije. Isprika treba uvijek biti iskrena jer u protivnome i nije isprika. Recite samo ono što doista mislite i osjećate. Osim toga, pripazite da nikad ne uništite ispriku servirajući je uz izliku ili opravdanje. Izlike služe kako bismo opravdali sebe – i ne valja ih stavljati u isti koš s isprikama.
Rasti skupa
Da bi zaljubljenost prerasla u ljubav potrebno ju je njegovati. A onda opet, samo ljubav neće biti dovoljna.
Kako bi ljubavni, ali prijateljski odnos opstao, treba puno truda i predanosti. Vrijeme donosi mnoge prepreke i izazove, a ljudi se neminovno mijenjaju. Ključno je mijenjaju li se, odnosno rastu li u istom smjeru. Upravo je to ono što vidimo kod dugih i uspješnih veza: dvoje ljudi koji su jedno drugome pomogli u osobnom razvoju, koji su u svakodnevnom životu surađivali i na kraju krajeva, skupa nešto stvorili.
Cijeniti što imamo
Bez obzira na to koliko smo sigurni u ljubav našeg partnera, nije na odmet da nas tu i tamo podsjete koliko smo voljeni i cijenjeni. Isto vrijedi i obrnuto, iako je druga osoba možda uvijek tu za nas i osjećamo da se u nju možemo bezrezervno pouzdati, ne smijemo zaboraviti povremeno joj zahvaliti na svemu.
Naime, ako ne cijenimo dovoljno nečiji trud i nečiju prisutnost, riskiramo izgubiti ono što imamo.
Nažalost, mnogi ljudi osvijeste koliko im je neka osoba u životu značila tek onda kad je izgube. Upravo iz ovog razloga trebamo naučiti biti zahvalni na ljudima oko nas koji oplemenjuju naš život. Treba moći otvoriti srce i na glas reći koliko nam znače naši prijatelji i voljene osobe.
Mali znakovi pažnje
Možda zvuči banalno, ali sitnice kao što su pridržati nekome vrata, pokloniti cvijet ili poslati poruku za laku noć zaista čine veliku razliku. U užurbanoj svakodnevici prečesto zaboravljamo na ove male i simpatične znakove pažnje.
S druge strane, naše bake i djedovi itekako su dobro razumjeli i govorili ovaj ‘jezik ljubavi’ i tu bismo se mogli ugledati na njih. Naši stari su znali – bez pretjeranih i velikih gesti, bez kiča i trošenja novca, učiniti da svaki dan bude Valentinovo.