Petra Salarić za sebe kaže da je dizajnerica, istraživačica i aktivistica te osnivačica PSTABOO-a, prve konzultantske tvrtke u svijetu koja se bavi tabuima. Nedavno je završila i svoj doktorat, a čim je upoznate i počnete razgovarati s njom, shvatite koliko aktivističkog duha ima u njoj.
Svoj put u tabue započela je jednom Facebook objavom. Sve je krenulo kada je pročitala objavu o studentici iz Njemačke koja je imala problema pronaći supervizore za diplomski rad na temu stigme menstruacije u zapadnim medijima. Profesori su smatrali da je to tabu tema, neprimjerena za akademski rad. Taj trenutak postao je prekretnica za ovu 31-godišnjakinju. Shvatila je kako su mnoge važne teme u društvu stigmatizirane i zapostavljene. Upravo te teme – novac, seks, smrt, mentalno zdravlje, menstruacija, zlostavljanje – imaju ogroman utjecaj na naše živote.
Što su tabui?
Sunčano popodne proveli smo s Petrom na Gornjem gradu i razgovarali o njoj i tabuima. Za početak, zanimalo nas je što su tabui i kako se definiraju. Petra nam je objasnila: „Društveni ili vjerski običaji koji zabranjuju ili ograničavaju određenu praksu ili asocijaciju s određenom osobom (npr. osoba fizičkog ili mentalnog invaliditeta), mjestom (striptiz klub ili zatvor), radnjom (seks ili zlostavljanje), događajem (holokaust ili situacija u Palestini) ili stvari (menstrualni uložak ili dildo).
Tabui te odnos prema onome što mi smatramo tabuom potječu iz religija. Jer ranije kroz povijest, kraljevi i vodstvo su se ravnali isto tako prema religijama. A to je nadalje isto tako odlučivalo u narodu – tko ima moć, a tko nema odnosno tko je nekako izmaknut iz društva.“
Na zapadu je termin ‘tabu’ potekao od kapetana Jamesa Cooka te njegovog putovanja u Polineziju gdje se upoznao s izrekom ‘tapu’ što znači ‘označeno i sveto’. Tabu, kako je zapisao, znači ‘riječ vrlo sveobuhvatnog značenja’. U svom dnevniku koji je doveo na zapad 1777. godine opisao je ponašanje u kojem žene nisu išle u hramove dok su imale menstruacije ili bi se povukle iz javnosti na par dana kroz mjesec, te ostala ponašanja poput rituala tijekom objeda i slično.
U Viktorijansko doba, kada je doveo tu riječ na zapad, a koje se isto tako opisuje kao doba razuma, sve što se nije moglo objasniti znanošću (toga vremena) se svrstavalo pod magiju ili tabu.
Društvo toga vremena je smatralo da bi se dobar član društva trebao odnositi sa tabuima:
- izbjegavajući bilo kakav tip asocijacije s tabu temama i činima, te
- koristiti departmaniziran vokabular u kojem zapravo ne spominjemo direktno to što je tabu.
„I naše društvo se isto tako dan danas odnosi s tabuima. Mi ne spominjemo direktno ‘one stvari’ ili ‘dane u mjesecu’ (menstruaciju), one dolje stvari ili intimne stvari (naše spolne organe), ili kada imamo probavne smetnje (odnosno proljev). Smatramo dapače da je nepristojno i neugledno ponašanje kada izravno govorimo o tabuima. Isto tako, prostor za otvoreni razgovor o tabuima je jedino mogući s našim bliskim osobama ili sa stručnim osobljem, te jedino kada je krizna situacija i ako je bitno pričamo o tome na poslu s nadležnima ukoliko postoji mogućnost da će utjecati na naš rad“, priča Petra.
Objašnjava kako je to zapravo izrazito opasno jer tabu teme su teme koje imaju najveći utjecaj na naše zdravlje, na našu opću dobrobit te mogućnost ostvarivanja našeg punog potencijala. „Na društvenoj razini tabui drže nejednakosti na mjestu. Osobe koje su pod utjecajem tabua – žene, sve osobe koji nisu bijelci, osobe bilo kojeg tipa invaliditeta, nemaju jednake mogućnosti kao bijelci, mobilne osobe, i muškarci. I to pokazuju statistike – najzdravija osoba, najbogatija osoba na svijetu je bijeli muškarac. Stoga naša nemogućnost i nelagoda te društveni pogled u kojem nije dobro govoriti o tabuima zapravo direktno sprječava i naš rast i društvene pomake ka boljem“, istaknula je.
Najčešći tabui u društvu
Zanimalo nas je i koji su to najčešći tabui u svijetu, ali i u Hrvatskoj: „Najviše tabua se inače veže uz žensko zdravlje, od menstruacije, menopauze, seksizma, gender pay gap, te smo po statistici isto tako krajnja meta većine tipova zlostavljanja“.
„Ima ih mnogo, ali mislim da je posebno trenutno jedno jako buran – pobačaj. Nažalost. Pobačaj je postao u domeni politike i toliko je stigmatiziran što ima ogromne posljedice na zdravlje osoba, na njihovo mentalno zdravlje zbog osude društva. Također, zato što je tako polaziriano ponašanje prema pobačaju, gdje je u nekim zemljama poput Poljske i Malte gdje kriminaliziran, to svakako ima i odaziv na naš diskurs o pobačaju. A u Hrvatskoj, kao kršćanskoj zemlji, i kod nas je pobačaj tabu, kao i u svakoj religiji. Premda, u niti jednom religijskom spisu nema zabrane pobačaja, ali se kroz društvo tako to iskrivilo i prenijelo.
Zatim, jedno izrazito jak tabu u svim narodima je samoubojstvo. Svi znamo da kada mediji napišu da je osoba preminula, a ne i razlog, to se nekako potiho zna da nije zapravo bolest u pitanju. Samoubojstvo je jedan veliki problem koji ima ogroman utjecaj na bližnje i gdje zacjeljenje rana traje dugo.
I treće bih rekla obiteljsko nasilje, kao tabu kod nas. Mi smo izrazito tihi oko obiteljskog nasilja. Brojke pokazuju nasilje, a mi vjerujemo da nas se situacija u drugim kućama ne tiče. Porast obiteljskog nasilja prošle godine, 2023. je porastao za čak 45% naspram 2022. Te brojke su ogromne, a naš narod samo slegne ramenima kao ‘je**’ i ono naše glavno pitanje ‘a što se može?’“, objasnila je.
Budući da se ovaj mjesec obilježava kao mjesec ženskog zdravlja, upitali smo Petru koji su to najčešći tabui o ženskom zdravlju. „Mislim da postoji mnogo, ali sama činjenica da žena menstruira vuče sve ostale posljedice menstruiranja sa sobom. Tu spadaju i menstruacija sama koja je još uvijek tabu, menopauza još više, endometrioza, adenomioza… Premda mislim da endometrioza i adenomioza sigurno jesu tabui, ali ne u takvoj mjeri, ali čisto posljedično jer ljudi ne znaju što to je“, rekla je.
Menopauza ili možda menstruacija!?
Naime, prema podacima Svjetske Banke, oko 500 milijuna ljudi nema pristup menstrualnim proizvodima niti sanitarnim prostorima za održavanje menstruacije. Prema podacima istraživanja koje je proveo Pariter, svaka deseta žena u Hrvatskoj si ne može priuštiti menstrualne proizvode.
„Žene čekaju oko 10 godina na dijagnozu endometrioze, premda endometrioza spada među najbolnija iskustva koja čovjek može proživjeti, uz srčani udar i lomljenje kostiju. S obzirom na to da se s endometriozom i adenomiozom teško nositi (jer i dalje ne postoji lijek) time su i radni uvjeti nepredvidivi i zahtijevaju veću fleksibilnost. No, mnogi poslodavci to ne omogućuju. Npr. u Australiji svaka šesta žena ostane bez posla. Taj gubitak radne snage košta Australiju 9,7 milijardi dolara godišnje“, kaže te se osvrnula i na menopauzu.
„Mislim da je menopauza čak i veći tabu nego menstruacija i to jer žene najčešće ne pričaju o menopauzi. Neke statistike govore da čak 80% žena uopće ne znaju što ih čeka u menopauzi i nekako najviše – jer ne govore. To iskustvo drže u tišini. U velikoj je tišini isto tako globalno. Žene kada uđu u menopauzu su do tada na najvišim karijernim pozicijama. Što ako tada pokažu da imaju ‘brain fog’ ili valunge? Strah ih je što će to za njih značiti“, ističe Petra.
Naš mozak tabu teme vidi kao opasnost
Kao što nas je u doba neandertalaca strah bio vatre, nevremena, i svega što može ugroziti naš život, tako danas ti stresor, koji pale našu amigdalu, prepoznaju kao opasnost, samo u drugom obliku. „To su teški razgovori i tabu teme. Naš mozak to vidi kao opasnost jer nas može maknut iz društva. Jer čovjek je, ne samo društveno biće, nego za opstanak trebamo duge ljude“.
„Tako se i definiraju osjetljive teme, odnosno tabui. Istraživač Raymond Lee je opisao osjetljive teme kao teme koje proizvode neki tip posljedica. Primjerice, može biti politički, odnosno npr. da nekakav tip diskriminacije može prouzročiti otkazom. Može dovesti do fizičke prijetnje, kao što znamo za veliki broj napada na osobe LGBTQ ili trenutno na strane radnike, pogrdne riječi i krivog pogleda koje možemo dobiti ako na ulici otvoreno pričamo npr. o pobačaju.
Dakle, naš mozak zna da činimo nešto ‘nekonvencionalno’ što može rezultirati nekim tipom reakcije društva. Zato je nama neugodno započeti taj razgovor“, nastavila je.
Kako se osloboditi?
Za kraj, upitali smo je što bi savjetovala ljudima – kako da se oslobode srama pričanja o tabuima? „Jedno vrlo jednostavna i najbitnija stvar – eksponiranje toj temi. Bilo to kroz razgovor, kroz čitanje, kroz meditaciju. Ako želimo promjenu, mi trebamo ići što više ka toj temi koje se stidimo, koju izbjegavamo, koja nam je nelagodna.
Zapamtite da svaka nelagoda dolazi zapravo iz neznanja odnosno činjenice da nam je još strana i da je nismo prevladali. No s obzirom na to da tabui imaju najveći utjecaj na našu dobrobit i generalno na život, nemojte dopustiti da vaš život ostane u kontroli i sjeni stigme. Preuzmite to u svoje ruke. Sigurno, kroz jednu kap znoja do druge, ali naprijed“, zaključila je.
Projekt SheHarmony podržali su brendovi Almagea, Bioderma, Centar zlata, Intimina, OmniBiotic, Tvornica zdrave hrane i Uriage.