Svi smo mi okruženi ljudima koji su u našim malim svjetovima ovakvi ili onakvi. Svi naši prijatelji, pa donekle i poznanici, dijele slična uvjerenja, a sigurno i razmišljaju na sličan način. Na društvenim mrežama pratite samo ono što vas zanima, nekad se uključite u diskusiju, ponekad čitate vijesti…
Mislim da sam ovim rečenicama opisala svakoga od nas, ali i dotaknula se zanimljive teme koju mogu razumjeti samo oni koji se bave upravljanjem društvenim mrežama – moderno rečeno – social media manageri.
Što se događa kad zaboravimo stvarno čitati i razumjeti?
Čitam samo naslov!?
Poseban krug pakla, prema social media managerima, definitivno zauzimaju oni koji samo čitaju naslove. Naslov je često samo ‘navlakuša’ i ponekad nema nikakve veze s napisanim tekstom. Međutim, dobar je okidač! To je ono što zovemo ‘clickbait’. Radi čudesne stvari algoritmima društvenih mreža!
Možda su ljudi većinom lijeni pa im se ni ne da čitati, ali će svoju loš dan naprasito ‘prosuti’ točno ispod neke objave. Također, nerijetko će iskazati svoja mišljenja koja su oprečna mišljenjima ljudi kojima smo mi okruženi. Tako ćemo se iščuđavati njihovoj navodnoj neukosti, gluposti, homofobiji, mrzoženstvu, komunjarizmu, ustašoizmu ili pak opciji ‘ne čitam s razumijevanjem’.
Doduše, potonji imaju jednostavan razlog – u vremenu kad nam pažnja traje koliko jedan TikTok video, sposobnost da se zaista koncentriramo i uronimo u smisao onoga što (ako) čitamo postaje luksuz. Čitanje s razumijevanjem zahtijeva vrijeme, analizu i želju da stvarno ‘probavimo’ ono što smo pročitali, a ne samo površno preletimo preko slova. Ako smo uopće preletjeli.
Slično se događa i s nekim našim temama. Primjerice, događa se to važnoj temi koja govori o teškoćama u zapošljavanju koje imaju žene koje smo nazvali ‘žene 55+‘. Točno se po komentarima da naslutiti tko je čitao, a tko ne. Evidentno je i tko nije čitao s razumijevanjem.
I dok ovo pišem, doista ne mislim ništa loše.
Više se želim pozabaviti pitanjem krije li se iza toga lijenost ili je to rezultat preopterećenosti informacijama i nedostatkom vremena? Možda je to neki vid digitalne anksioznosti ili je jednostavno brzina života dovela do toga da ljudi nemaju prostora za dublje promišljanje. Možda samo žele čuti lijepe, površne, šljokičaste stvari?
Pa, život je dovoljno težak!
Istraživanje je pokazalo da su depresivni simptomi među američkim tinejdžerima naglo porasli oko 2012. godine, što je u korelaciji s izumom pametnih telefona. Anketa Sveučilišta u Michiganu provodi se inače svake godine još od 1991.
Jedva čekam da nešto kažem!?
Kada postavljamo pitanje ili dijelimo informaciju, očekujemo da će primatelj obratiti pažnju na ono što je bitno. Obratiti pažnju da pročita sve navedene činjenice. Ali (često) se suočavamo s time da su ljudi skloniji pretpostavkama nego pažljivoj interpretaciji.
Slično se događa s temom o primjeni umjetne inteligencije u zdravstvu. Naravno, komentari su većinom negativni negirajući recimo primjenu AI tehnologija koja je pomogla pacijentima da otkriju rak u ranoj fazi. Ta opsjednutost čipiranjem i kontrolom je prilično zanimljiva dok se piše s pametnog telefona putem kojeg se algoritmom filtriraju sadržaj prema interesima i tako kreiraju takozvane ‘echo chambers‘ pa se ograničavamo na sadržaj koji nas zanima, a ignoriramo ono što ne želimo čuti.
Navodno, ta tema ne odgovara našem portalu. Mi bismo isključivo, valjda, trebali biti plitki, neozbiljni…
Ne brinite. I ja se često osjećam neshvaćenom. Recimo, Ruski Princ letimično preleti svaku kolumnu utorkom, bez da je uključio mozak. Pa se i posvađamo.
Nago, vratimo se mi na temu. Možda je vrijeme da usporimo, pročistimo svoj um i damo si priliku razumjeti što zaista čitamo. Samo tako možemo stvarno komunicirati, a ne samo reagirati.
I recite mi, što ste zadnje pročitali?