Maja Ilčić je vlasnica marketinške agencije ‘Zlo i naopako’. Poznata je po svojim edukacijskim programima, uključujući personalizirane 1-na-1 konzultacije i tečajeve na TikToku koji pomažu tvrtkama i pojedincima da unaprijede svoju online prisutnost i angažman.
Maja je spremno s nama podijelila svoju borbu s kilogramima, ali i održavanjem željene težine.
Kako si odlučila na operaciju mini bypass gastric?
Za operaciju Mini bypass gastric ili po našem smanjivanje želuca sam čula još davne 2012. godine kada je priča o toj operaciji bila ispričana u jednom ženskom časopisu. Hladno sam zatvorila časopis i rekla da se ja neću rezati i da ja to mogu sama. Od „ja to mogu sama“ do operacije sam natukla još 30 kg. Zato „nikad ne reci nikad“!
Cijeli život se borim s kilogramima, skinem 10 kg, dobijem nazad 15, skinem 25 dobijem nazad 35 itd… Vjerojatno sam kroz svoj život skinula i dobila preko tone, ako ne i više. Zadnji period tik pred samu odluku o operaciji mi je bio najkritičniji. Posao je bio jako intenzivan i odgovoran, na svim frontama se nešto dešavalo, vremena ni za lijeka, a da ne govorim o brizi za sebe i svoje zdravlje. U tijeku još jedne od tisuću petstote dijete ja nikako da napredujem, stojim i ne mičem se, a kao sve radim kako treba. Jedem meso i salate uglavnom, a slatkiše si priuštim samo u vrijeme PMS-a. Frustracija na najjače i na kraju kako to obično biva; odustajanje. I klasična rečenica; toliko sam se mučila i ništa se nije desilo idem se sada pošteno najesti.
Došlo je do situacije kada sam proučavala stolice i razmišljala kolika im je nosivost i hoće li me izdržati. Neću govoriti o uskim tuš kabinama kada sam bila na putovanjima, a neću ni govoriti o osjećaju srama u avionu ili sve težem obavljanju higijene jer sam se već teško okretala oko svoje osi. Ima tu još dosta poniženja, upravo sam završila svoju e – knjigu gdje sam malo više rekla što sam sve prolazila.
@maja.ilcic8 Kako sam izgubila 73 kilograma i kako odrzavam kilazu vec skoro 10 godina. Moj novi serijal u kojem motiviram i pomazem svima koji se muce s odrzavanjem nove kilaze. #majailcic #minismoroboti #debljina #pretilost #kakoodrzatikilograme #kakosmrsaviti #odrzavanjeizgubljenihkilograma #pretilostkoddjece ♬ original sound – Maja Ilčić
U to vrijeme je moja prijateljica bila na konzultacijama i pripremama za ovu operaciju, moje pitanje njoj je bilo: „kada se mogu vratiti na posao?“ Hladno mi je odgovorila da to nije za mene, jer ako ne želim brinuti o svom zdravlju i oporavku od operacije već razmišljam samo o poslu, bolje da ni ne idem.
Na kraju sam ipak prelomila i odlučila, idem na operaciju! Najbolja odluka u mom životu, ikada!
Suprug mi je bio podrška, a svima ostalima sam rekla netom prije odlaska da me slučajno netko ne bi odgovorio. Sama operacija je bila relativno bezbolna i nije bilo drame, pogotovo jer sam je željela pa sam se pridržavala svega što su mi liječnici govorili. Oporavak je isto bio u redu. U nedjelju sam došla u bolnicu, u utorak su me operirali, u subotu sam došla doma, a u ponedjeljak sam već bila na par sati u uredu (nije me nitko tjerao, nego sam sama lagano raduckala da mi se baš puno toga ne nakupi.)
Nakon toga kreće moja preobrazba i moj novi život.
Što je za tebe bio najveći izazov nakon što si smršavila? Kako si uspjela održati svoju težinu sve ove godine?
Ovisna sam o šećeru, i to mi je bio najveći izazov, i još uvijek je i zato se borim svaki dan iznova da ne pojedem pola teglice Nutelle. Iako je moj želudac mali i ne mogu puno pojesti (da vizualiziram: 3 do 4 ćevapa, dva do tri zalogaja lepinje i par komada luka); Nutella i sladoled su drugačije konzistencije i samo klize i ne osjetim da se želudac napunio pa bi ih mogla pojesti puno više nego je dozvoljeno i normalno. Upravo sada dolazimo do onoga što sam naučila, a to je samokontrola i znam stati kada je dovoljno. Nisu mi usput napravili lobotomiju kada su mi smanjivali želudac (iako ponekad kažem da su možda trebali hahah) tako da i dalje imam potrebu za svime i svačime, no nekako se sama sa sobom posvađam i objasnim si da i ne treba treća kuglica sladoleda ili još jedna žlica Nutelle ili još jedna Lindt pralina. To zna biti zamorna i teška borba i ne pobijedim uvijek pa se poslije osjećam malo jadno i bude mi zlo od tolike količine šećera, ali kako nismo roboti i ponekad si moramo priuštiti nešto što nije baš najzdravije i savršeno, rado je vodim svaki dan iznova.
Moja težina je stabilna zadnjih 10 godina, variram 3 – 4 kg, zahvaljujući prosvjetljenju koje sad doživjela nakon operacije kada sam počela jesti normalnu hranu. Prva dva mjeseca sam jela samo tekuće i kašice. Da se razumijemo, svatko tko nije operiran bi na takvoj prehrani izgubio puno kilograma, ali rijetki bi bili oni koji bi ustrajali mjesec dana samo piti čaj, jogurte i juhe bez ičega. Ali s obzirom na to da sam dobila izvrstan alat, ja sam se pridržavala svake upute i morala sam izdržati, nije bilo alternative. Sjećam se svog prvog „normalnog“ obroka s vilicom i nožem; piletina i miješana sezonska salata, uzela sam jedan kolut svježeg krastavca i prerezala ga na četiri dijela i tako ga jela, polako i na tanane. Tada sam shvatila da i s malom količinom hrane možemo normalno funkcionirati i ne rušiti se po cesti od neuhranjenosti i shvatila sam da je uzrok mojoj debljini uvijek bila isključivo i samo količina hrane koju sam unosila u sebe!
Znači jedem sve, ali u malim količinama.
Postoji mnogo priča o mršavljenju, ali ti si se odlučila fokusirati na održavanje težine. Zašto je to toliko važno?
Da mi je prije desetak godina netko rekao da je lakše izgubiti 10 ili 20 kg nego jednu ili dvije kile samo bi mu se nasmijala u lice i rekla mu da nije baš čist u glavi. Ali vjerujte mi, to je istina. Ja ponekad zapilim da bi se riješila dvije, tri kile, pa se mučim i idem gore dolje, no sreća je što si nisam nikada dozvolila da mi kazaljka na vagi pređe neku psihološku granicu. Odlučim par dana ne jesti slatko pa se vaga vrati na željeni broj, pa onda pojedem nešto što ne bi trebalo pa se vaga opet podigne i tako se ja borim, ali ono što je bitno, nikako ne prelazim granicu.
Poanta svega je da nakon što smršavimo, umjesto da nastavimo tim tempom mi se vratimo starim navikama jer smo smršavili i te stare navike nam ne mogu naštetiti. Krivo! Upravo je to problem, vraćamo se na staro i vraćamo kilograme. A dovoljno je samo neke stvari promijeniti da ostanemo vitki i zadovoljni trajno. Svjedočimo jako puno ljudi koji su kroz raznorazne showove gubili enormne kilograme i onda su ih vrlo brzo vratili. Sve je super kada si u kontroliranim uvjetima i kada nemaš pristup junk foodu, trebamo naučiti kako se kontrolirati i boriti u svakodnevnom okruženju, pekarama, restoranima, reklamama koje nas doslovno bombardiraju s hranom i pićima.
Jedna od važnijih stvari zašto trebamo održavati našu novu težinu je sreća i sloboda koju dobijemo. Osjećamo se ljepše, zdravije, poletnije i samouvjerenije. A najveći gušt je baciti se na stolicu ne razmišljajući hoće li puknuti ili poletjeti nekuda bez srama da se nećeš moći zavezati pojasom.
Kako si promijenila svoj način prehrane nakon operacije? Postoji li nešto što je ključno u tvom pristupu prehrani danas? Kako si razvila vještinu umjerenosti, koja mnogima predstavlja izazov?
Način prehrane sam promijenila isključivo i samo u količinama hrane koju jedem. I prije operacije sam rijetko jela „loše“ ugljikohidrate jer sam imala probavnih problema, a imam ih i danas, pa su takvi ručkovi uglavnom rezervirani za nedjelju kada znam da neću nikamo izaći, jer….moj toalet!
Ključna stvar u pristupu prehrani danas je da jedem samo ono što mi je fino i što volim. Ako sam negdje u restoranu i na tanjuru dobijem meso, krumpir, povrće, pa imamo poslužen i kruh i salatu (a sve smo platili i to dosta, pa moramo sve i pojesti!?!) ja izaberem samo ono što mi je najfinije i da ne napunim želudac npr. kruhom i krumpirom i onda nemam mjesta za meso i salatu ili povrće. Biram što ću pojesti i ne pada mi na pamet jesti nešto što ne volim. Radije ću pojesti neki proteinski bar ili puding nego da moram pojesti ručak koji mi nikako ne odgovara. Dakle, biram samo najbolje i najfinije za sebe. Prestala sam biti kanta za smeće!
Da, vještina umjerenosti je zaista izazovna za savladati. Ja sam imala sreću da sam morala biti umjerena s hranom jer mi je želudac mali, no kao što sam gore navela, glatka i nježna konzistencija sladoleda mi puno lakše ide u želudac nego komad mesa ili salate. Zato sam naučila stati na vrijeme i ne pojesti pola kile sladoleda kao nekad ili pola teglice Nutelle. Borba je, ali moguće ju je dobiti. Imam par caka koje koristim, i upravo o tome pričam u ovom projektu Nismo roboti koji mogu pomoći da se promijene neke situacije u prehrani, a i da se uštedi novac, pogotovo danas kada je hrana jako poskupjela.
Jesi li imala trenutke u kojima si osjećala da bi mogla pokleknuti, vratiti kilograme? Kako si se nosila s tim strahovima i izazovima?
Ja te trenutke imama uvijek, sada, dan danas i uvijek ću ih imati. Kada god prođem pored izloga ili ogledala, ja se ne pogleda u ogledalo da vidim kako sam se lijepo obukla ili kako mi lijepo stoji neka haljina već se pogledam da budem sigurna da nisam više debela. Ja i danas razmišljam kao pretila osoba i teško da ću promijeniti svoj mindset, tu i tamo ga korigiram ali i dalje je želja za slatkim, nekom lošom hranom jača od mene i teško prihvaćam da izgledam ovako kako sada izgledam. Zato sam si i postavila neku granicu na vagi i važem se svaki dan. Što nije pametno i dobro, pogotovo kada krećete u reduciranu prehranu tj. kalorijski deficit. Bitniji pokazatelji su centimetri i odjeća, a i vaši osjećaji.
Svaki put kada bih se suočila s izazovima, bila sam svjesna da je važno biti blaga prema sebi i priznati da je putovanje prema zdravijem načinu života često isprekidano usponima i padovima. Ključ je u tome da se ne predajemo i da nastavimo raditi na sebi, učeći iz svakog iskustva i prilagođavajući se novim okolnostima.
Strahovi su dobri, tjeraju nas naprijed i tako lakše rješavamo izazove koje nas stalno iskaču na ovom trnovitom putu.
Što je za tebe najveća razlika u načinu života prije i poslije operacije? Kako je ova promjena utjecala na tvoje mentalno zdravlje?
Najveća razlika je u tome da sam mentalno zdravija, pokretnija, puno više aktivnija i da mi nije ništa teško. Nije mi teško popeti se na 5 kat, nije mi teško prohodati desetak kilometara, nije mi teško nešto napraviti što bi mi prije bilo komplicirano i teško i iziskivalo puno više vremena nego što mi je potrebno sada.
Prija sam imala mantru „Too fat for fun“, a danas se zabavljam, na svoj način naravno, ali zabavno mi je i lijepo. Putujem, uživam, ne razmišljam hoću li polomiti stolac, hoće li me netko osuđivati i gledati ispod oka s prijezirom jer sam debela. Upuštam se u projekte i ideje koje bi prije odbijala zato što mi je bilo neugodno prihvatiti ili me bilo sramota. Uglavnom sve je danas puno lakše, ljepše, slobodnije i ugodnije.
Što se mentalnog zdravlja tiče, tu su promjene isto na bolje, ali na mentalnom zdravlju treba stalno raditi jer uvijek nešto iskoči što ga naruši. U svakom slučaju razlika je ogromna i to na pozitivnu stranu.
Koji su tvoji glavni savjeti za ljude koji se bore s kilogramima? Koje savjete bi dala onima koji su uspjeli smršaviti, ali se boje da će vratiti kilograme?
- Malo korigirajte mindset, počnite razmišljati na način da ne živimo da bi jeli, već jedemo da bi živjeli. Ne moramo se najesti da ne možemo disati i ne moramo pojesti sve što se stavi ispred nas i prestanimo biti kante za smeće.
- Izbacite velike tanjure iz kuhinje i svakako tražite pomoć i podršku ukućana. Ne kupujte velike količine hrane i ne kuhajte za 10 ljudi iako vas ima troje. Svakome je dovoljan jedan komad mesa i jedan srednji krumpir i pola rajčice. Vjerujte mi!
- Budite ustrajni u ostvarivanju ciljeva, ne odustati! Znam da je ovo lakše napisati ili reći nego postići, ali moguće je!
- Dovoljno spavajte, krećite se, vježbajte lagano i bez stresa i mučenja. Tijelo će vam biti zahvalno, a i vi ćete se bolje osjećati.
- Da, morate promijeniti navike, jednostavno na ovaj način na koji sada funkcionirate ne ide. Korekcije mogu biti minimalne ali mora ih biti.
- Pokušajte riješiti uzroke vašem debljanju, iako je to nekada teško, pomaže u poboljšanju vašeg mentalnog zdravlja.
- Nemojte se vagati svakih pet minuta, to vam samo stvara nervozu i anksioznost, pogotovo ako ste dan prije jeli nešto slano! Pratite centimetre i kako vam stoji garderoba.
- Jedite više malih obroka dnevno. Barem 5! Ali malih. Ne 5 normalnih, nego malih!!! 5 badema je dovoljno i to se računa kao jedan obrok!
- Slobodno me kontaktirajte i ja ću vam pomoći održavati kilograme!
Planiraš lansirati web stranicu Nismoroboti.com. Možeš li nam reći više o tom projektu i što želiš postići s njim?
Stranica je gotova, pripreme su u završnoj fazi, nadam se da će do kraja listopada sve biti vani. Ja sam počela na svojim društvenim mrežama već prije par mjeseci pričati o svom iskustvu kako funkcioniram i kako jedem kroz ovih zadnjih 10 godina nakon što sam izgubila 73 kg i kako ih nisam još uvijek vratila. Reakcije su vrlo pozitivne i ljudi mi kažu da sam ih inspirirala na neke promjene i da im je puno lakše savladati sve prepreke koje stoje na tom putu i da su ustrajniji i da se rezultati vide. Mislim da moja pozitiva, moj stav, moja priča ljudima ulijeva povjerenje u moje iskustvo i shvatili su da im mogu pomoći da se i oni osjećaju kao i ja.
Ideja mi je napraviti radionice, turneja po školama sa stručnim timom da se djeci malo pojasni kako mogu funkcionirati i kada su osuđeni samo na junk food jer moramo skinuti paučinu s očiju; alarmantno smo najdeblja nacija u Europi i naša djeca su u nezavidnoj situaciji. Voljela bih tu malo dati svog iskustva i znanja. Lakše je čuti i prihvatiti nečiju sugestiju i savjet od osobe koja je bila u tom glibu nego od nekoga tko nikada nije imalo gram viška. Jednostavno ljudi prije steknu povjerenje i poistovjete se s ljudima koji su prošli taj put i zato sam uvjerena da mogu pomoći mnogima na obostrano zadovoljstvo. A i znate onu; lopov lopova poznaje pa kod mene nema izmotavanja i muljanja hahaha.
Koji su tvoji sljedeći koraci u kampanji? Kako planiraš motivirati ljude da održe svoje rezultate na zdrav način?
Voljela bih da što veći broj ljudi čuje moju priču, da vide da ima nade i da ne mora sve biti teško i komplicirano, već da se neki dugoročni ciljevi mogu postići s malim promjenama. Na svojim društvenim mrežama i dalje dajem svoje savjete i dijelim iskustvo. Pripremamo online radionice kojima bi se još više približili svima onima koji se bore s debljinom i pretilošću kako bi stekli povjerenje i shvatili da je sve moguće, pa i izgubiti velik broj kilograma i ostati u željenim gabaritima trajno.