Bodyshaming je devijantna pojava u izražavanju našeg mišljenja o tuđem izgledu koje nitko nije tražio. Postoji otkad postoji svijeta, a odnosi se na kritiziranje, ismijavanje ili ponižavanje osobe zbog fizičkog izgleda njenog tijela. Ova pojava je duboko ukorijenjena u nametnutim društvenim normama i standardima ljepote koji često gaje nerealna očekivanja o fizičkom izgledu.
Bodyshaming može imati ozbiljne emocionalne, psihološke i fizičke posljedice na osobe koje ga doživljavaju, što može dovesti do niskog samopouzdanja, depresije, anksioznosti i poremećaja u prehrani.
Kad sjedite na špici i komentirate kako nekom viri salo ispod majice, kako su nečije podlaktice veličine nečijih bedara, kad komentirate kako je netko premršav, netko predebeo, kako su nekom obrve preblizu ili predaleko, kako se nekome vidi celulit- vi bodyshamate tu osobu njoj iza leđa.
Podmuklo i ružno. No, neka vas utješi spoznaja da i vama to isto netko drugi radi. Niste savršeni. Ne uzimajte si pravo kakvo su si uzeli neki kvazi novinari žute štampe i komentirati nešto što nije vaše da komentirate i da o tome uopće razmišljate.
Žuta-štampa-low class novinari i urednici koji odobravaju objavljivanje fotografija slavnih osoba u svrhu ponižavanja i isticanja kako su se „opustili“ na odmoru i imaju škembicu, mlohave noge i ruke očito nisu svjesni kakvu negativu šire. Pa svi smo mi samo ljudi.
Jednom smo bili na obiteljskom ručku kod mamine mame- moje bake Josipe u Zagorju. Mama je stalno komentirala kaj baka jede i ima na tanjuru. Zašto ne jede više salate? Zašto jede ovo, a ne ono?
Baka ju je pogledala i pitala: „Je l’ imaš svoj tanjur pred sobom? Imaš, onda ga se primi, moj pusti na miru.“
Malo je reći da smo brat i ja uživali u trenutku kad je baka pokudila mamu. Ali ta kratka, britka i jako mudra izjava je nešto što moramo pod hitno početi primjenjivati u životu. Pogotovo ako više znamo o tome kakav je bio tuđi dan nego naš.
POGOTOVO AKO SMO SVJESNIJI KAKO DRUGI LJUDI IZGLEDAJU VIŠE OD TOGA KAKO IZGLEDA NAŠE VLASTITO TIJELO.
S tog ručka sam otišla jako sita, zadovoljna i bogatija za jednu mudru koju koristim danas jako često u prilikama koje ju traže.
Utjecaj fitness industrije na negativnu sliku tijela
Fitness industrija, koja obuhvaća teretane, fitness programe, suplemente, odjeću i opremu, ima ogroman utjecaj na percepciju tijela u modernom društvu. Na prvi pogled, može se činiti da ova industrija promiče zdrav način života, ali postoji i DARK SIDE njezina djelovanja koja pridonijeti negativnoj slici tijela i bodyshamingu.
Kada će prestati imperativi modne, fitness i ne znam koje još industrije o tome kakvo tijelo mora biti i što je prihvatljivo, a što je ružno i neprihvatljivo?
Imam odgovor i na to pitanje, između ostalog. To će prestati onda kad ih društvo, MI prestanemo doživljavati.
Ja sam došla k sebi kad sam prestala doživljavati spodobe iz fitnessa i gyma koje su mi govorile da nisam dobra trenerica ako mi six pack nije izrezan do ibera. Zamislite to. Znači svi koji imaju six pack su adekvatni treneri?! Groteskno, ali pokazuje koliko je mindset fitness industrije iskrivljen. Iz te iskrivljenosti svakakva šteta proizlazi i to prema rekreativcima vježbačima koji nisu ni krivi ni dužni.
Idealizacija savršenog tijela
Fitness industrija često promovira vrlo specifične tjelesne ideale, poput ekstremno mišićavih tijela kod muškaraca ili izrazito vitkih i toniranih tijela kod žena. Ovi ideali često su nedostižni za većinu ljudi bez ekstremnih mjera, poput strogih dijeta, intenzivnih treninga ili čak uporabe ilegalnih supstanci poput steroida. Ovakve reprezentacije mogu uzrokovati osjećaj neadekvatnosti kod onih koji ne ispunjavaju te standarde, što vodi do bodyshaminga- toga da se osoba srami sebe i svog tijela.
Kako je tužno to. Dođete u gym malo vježbati za zdrav duh u zdravom tijelu i onda vas se primi neka trenerica s planom treninga koji vam garantira novo, mršavo, utrenirano tijelo za 30 dana. Naravno, nudi i čitav dijapazon suplemenata koji su MUST da biste postigli cilj (koji vam je ona nametnula). Odjednom se čovjek osjeća nedovoljno dobrim, neadekvatnim, mlohavim… preispituje egzistenciju, sliku o vlastitom tijelu koju svijet vidi, a on sam ne. Negativne emocije i sram su neizbježni bez da je itko spomenuo nešto direktno u vezi izgleda.
Marketing i društveni mediji
Marketing fitness industrije često koristi slike savršeno oblikovanih tijela kako bi prodali svoje proizvode. Na društvenim mrežama, influenceri i fitness modeli dijele svoje transformacije tijela, što može stvoriti nerealna očekivanja kod pratitelja. Ovi prikazi često ne prikazuju stvarnost, već su rezultat pažljivog poziranja, filtriranja i uređivanja slika. Uspoređivanje vlastitog tijela s takvim idealiziranim slikama može izazvati osjećaj sramote i nezadovoljstva vlastitim tijelom.
Danas je došlo do toga da je svakih nekoliko mjeseci u modi drugačiji oblik tijela. Pa su IN velike stražnjice, pa velike grudi, pa preko noći the it body type za žene postane dječačka figura. Kakve poruke dobivaju curice koje sve to gledaju? Curice u razvoju, pubertetu? Dobiju poruku da nisu dobre. Da ne izgledaju kako bi trebale. Osjećaju sram i onda rade gluposti. Izgladnjuju se, idu na dijete, rade sve ne bi se približile svojim influencerskim idolima koje promoviraju novi THE LOOK.
To je najgore od bodyshaming kulture što sam doživjela.
Internet mediji, uključujući televiziju, filmove, časopise i društvene mreže, imaju ogromnu ulogu u oblikovanju percepcije tijela i propagiranju bodyshaminga. Oni često promoviraju nerealne standarde ljepote i fizičkog izgleda, što ima nepovratne štetne posljedice na mentalno zdravlje i samopouzdanje najviše žena.
Reality showovi i emisije koje prikazuju fizičke transformacije često podržavaju ideju da je fizički izgled najvažniji aspekt osobe. Ove emisije sugeriraju gledateljima da vjeruju kako moraju promijeniti svoj izgled kako bi bili sretni i uspješni. Ljudi zaboravljaju da je to emisija – SHOW PROGRAM kojem je namjena zabaviti i zaraditi. Iako prodaju ideju da je u središtu briga za zdravlje natjecatelja, ja nisam uvjerena. Jer da je tako, poruke medija bi bile značajno drugačije od onih koje šalju fotošopiranim modelima, promocijom kojekakvih dijeta i brzih rješenja za višak kilograma.
Društvene mreže igraju ključnu ulogu u širenju bodyshaminga. Korisnici često objavljuju slike koje su uređene ili prikazuju samo najbolje aspekte njihovog života. Uspoređivanje s takvim idealiziranim prikazima može izazvati osjećaj nezadovoljstva vlastitim tijelom. Također, anonimnost na internetu omogućava ljudima da slobodno izražavaju kritike i uvrede prema tuđem izgledu, što potiče bodyshaming kulturu.
Poremećaji u prehrani i bodyshaming
Bodyshaming može imati ozbiljne posljedice na mentalno i fizičko zdravlje, uključujući razvoj poremećaja u prehrani. Adolescenti i žene su posebno osjetljive skupine koje su često podložne ovim negativnim utjecajima.
Postoji nekoliko vrsta poremećaja u prehrani koji su često povezani s bodyshamingom, uključujući anoreksiju nervozu, bulimiju nervozu i poremećaj prejedanja.
Anoreksija nervoza
Anoreksija nervoza karakterizira ekstremno ograničavanje unosa hrane i strah od dobivanja na težini. Osobe s anoreksijom često imaju iskrivljenu sliku o svom tijelu i vjeruju da su predebele čak i kada su izrazito mršave. Bodyshaming može pogoršati ove simptome jer osobe koje doživljavaju kritike o svom izgledu mogu dodatno smanjiti unos hrane u pokušaju da ispune društvene standarde ljepote.
Bulimija nervoza
Bulimija nervoza uključuje epizode prejedanja nakon kojih slijedi kompenzacijsko ponašanje, poput povraćanja, prekomjernog vježbanja ili uporabe laksativa. Osobe s bulimijom također mogu imati negativnu sliku o svom tijelu i osjećati sram zbog svog ponašanja. Kritike i uvrede zbog izgleda mogu pogoršati osjećaj krivnje i sramote, potičući daljnje cikluse prejedanja i kompenzacijskog ponašanja.
Poremećaj prejedanja
Poremećaj prejedanja karakterizira učestalo konzumiranje velike količine hrane u kratkom vremenu, često praćeno osjećajem gubitka kontrole. Osobe s ovim poremećajem mogu koristiti hranu kao mehanizam suočavanja s negativnim emocijama, uključujući sram zbog svog tijela. Bodyshaming može povećati osjećaj sramote i krivnje, pogoršavajući simptome poremećaja.
Kako zaustaviti bodyshaming
Zaustavljanje bodyshaminga zahtijeva kolektivni napor na različitim razinama društva, uključujući pojedince, zajednice, medije i industrije.
Jedan od načina borbe protiv bodyshaminga je promicanje pozitivne slike tijela. To uključuje prihvaćanje i slavljenje različitih tjelesnih oblika i veličina te poticanje ljudi da se osjećaju dobro u vlastitoj koži. Obrazovne kampanje i programi koji se fokusiraju na tjelesnu pozitivnost mogu pomoći u stvaranju zdravijeg pogleda na tijelo.
No, želim ovdje malo objasniti to promoviranje tjelesne pozitivnosti koje se često, po meni, malo krivo interpretira i shvaća se kao promocija pretilosti što nikako nije.
Promoviranje tjelesne pozitivnosti je poziv na prihvaćanje vlastitog tijela, fizičke konstitucije i izgleda, poticaj na stvaranje pozitivnog dijaloga sa samim sobom i prema svome tijelu.
Tjelesna pozitivnost ne znači uzdizanje i promoviranje pretilosti kao zdravog tjelesnog stanja; tjelesna pozitivnost poziva na prihvaćanje pretilosti kao stanja oko kojeg se treba brinuti jer biti pretio nije zdravo, nije grijeh i nije zabranjeno, ali nije zdravo. Prekomjerna debljina znači da tijelo traži promjenu, možda hormonalnu terapiju, posjet nutricionistu, teretani i liječniku. Znatan višak kilograma predstavlja opterećenje za organizam, krvožilni sustav i sve ostale koji vas drže na životu.
Tijelo traži od vas da se pobrinete za njegove potrebe, a ne one emocionalne potrebe da se utješite u pola protvana kolača jer vam je netko na poslu rekao nešto nekonstruktivno i ružno ili je druga polovica prekinula vezu za koju ste mislili da je TO – TO.
Malo grubo zvuči, ali ako stavimo ruku na srce i srce u ruku, it is the harsh truth.
Edukacija je ključna u borbi protiv bodyshaminga. Informiranje ljudi o štetnim posljedicama bodyshaminga i promoviranje činjenice da ne postoji samo jedan općeprihvaćen oblik, veličina i izgled tijela će doprinijeti smanjenju predrasuda i diskriminacije. Škole, radna mjesta i zajednice mogu organizirati radionice i predavanja na ovu temu.
Razvijanje medijske pismenosti može pomoći da kritički procjenjujete fotografije i poruke koje vidite u medijima. Kultivirajte skepticizam prema svemu što vidite i pročitate. Posebno prema tekstovima poput ovoga. Budite skeptični, razmišljajte, dođite do zaključaka koji se temelje na vašim iskustvima i onome što ste naučili- pročitali.
Budite hrabri, kad se uhvatite da bodyshamate nekoga ili sebe, u najgorem slučaju, priznajte si da niste u pravu. Namjerno potražite što vam je lijepo na vama i drugima. Što je slatko, što mami osmjeh na lice.
U svijetu u kojem se svi tako brzo znaju poveseliti tuđoj nesreći i prilici da sebe u tome istaknu kao bolje, budite drugačiji. Budite bolji i tražite pozitivno, lijepo i dobro.
Dajte komplimente umjesto kritika. Svima će bolje sjesti. Obećavam.
Komentari su suvišni, tračanje je gubitak vremena. Zar nije zabavnije bacati fore i nasmijavati sebe i druge od širenja priče kako je kolegici pukao šos dok je išla stepenicama ispred vas?
Tražite pozitivnu i ona će naći vas. Ništa nije sivo, naši svjetovi su u onim bojama koji smo sami birali.
I za kraj.
Imate sve svoje pred sobom. Sve. Od tanjura, tijela, misli, života. Nemojte rasipati vrijeme na tuđe. Posvetite se sebi.
Autorica Valentina Sumpor
mag.oec. i certicficirana fitnes trenerica Fitnes učilišta