Osoba s invaliditetom kao modela ima zaista malo, a u Hrvatskoj ih gotovo i nema. Međutim, svjetska modna scena posljednjih se nekoliko godina polako budi te uključuje osobe s invaliditetom na modne piste, kao i u beauty i fashion kampanje te editorijale.
Zato mi je ovaj photoshooting i kampanja u suradnji s Lukom Lajićem kroz Udrugu za promicanje inkluzije osoba s invaliditetom Mogu sve toliko važna.
Svi smo prekrasni – bez obzira na nedostatak
Svakodnevno gledamo brojne objave na društvenim mrežama koje prikazuju lažnu savršenost. Gotovo svakodnevno nastaju novi trendovi koji koriste sve više filtera za prikrivanje nesavršenosti. Teško je više prepoznati što je pravo lice, a što rezultat AI tehnologije. Obično se nesavršenostima smatraju loš ten kože, podočnjaci, loša frizura, krivi nos ili tanke usne, kako za koga. Pored takvih ‘nesavršenosti’, pitam se kako se gleda na nas koji nemamo, recimo, nogu? Koji zaista izgledamo drugačije od većine ljudi na ovom planetu?
Na ovaj photoshooting odlučila sam se kako bih pokazala da je svako žensko tijelo prekrasno, neovisno o ”nesavršenostima”. Ova ideja nije nastala preko noći; razmišljala sam o tome dugo, čak godinama. Iskreno mogu reći da sam i sama trebala skupiti hrabrosti da odjenem lateks bodi, pokažem protezu i ožiljke od operacija – budem ranjiva ne samo pred kamerom, nego i pred javnosti.
Želim pokazati i kako svako žensko tijelo može izgledati seksi. U suradnji s hrvatskim brendom lateks odjeće, Maskinx Latex Design, napravili smo fenomenalne fotografije kombinirajući lateks odjevne komade kako bi istaknuli samopouzdanje i body positivity koje bi svaka žena trebala njegovati.
Nametnuti trendovi uništavaju nam samopouzdanje
Znam koliko se žena i djevojaka bori sa slikom sebe, budući da nam trendovi i društvene mreže nameću nerealnu sliku ljepote. Baš zbog toga, želim biti primjer drugima da se ne osvrću na komentare ili razmišljaju o tome što će netko reći. Isto tako znam koliko je teško odmaknuti se od tih faktora koji utječu na naše samopouzdanje.
Koliko god snažna bila i pokušala se oduprijeti vrtlogu nerealnih očekivanja i lažne savršenosti, kada me (još uvijek) ljudi pitaju kako mogu hodati po gradu u kratkim haljinama, teško je ostati imun.
Od kada je Mogu sve nastao, potičemo inkluzivnost, govorim o samopouzdanju te modi i ljepoti iz perspektive osobe s invaliditetom. Često pričam o izazovima s kojima se suočavam(o) te ističem koliko prostora ima za osobe s invaliditetom u spomenutim industrijama. Stoga, želim i dalje poticati žene da se osjećaju dobro u svojoj koži, da se ne srame pokazati sebe, pogotovo sada kada ide ljeto te da imaju dovoljno samopouzdanja da odjenu onaj kupaći kostim koji toliko žele.
Sve se događa u pravom trenutku
„Kada me Anja pozvala da sudjelujem u projektu apsolutno sam bio oduševljen idejom i jedva sam čekao da realiziramo koncept. Osim što su mi društveno odgovorni projektni najdraži, beskrajno mi je značilo kada je Anja moj stil prepoznala kao idealan za njenu viziju. Naime, iako se bavim portretnom i modnom fotografijom, moja glavna misao vodilja je staviti fokus na empowering osjećaj kod osoba ispred moga objektiva. I to ne samo kada je finalni produkt gotov, već kroz čitav proces snimanja. Istinski vjerujem da je svatko od nas predivan u svojoj jedinstvenosti, a onu izjavu “nisam fotogeničan/na” objašnjavam samo time da su se našli ispred loših fotografa koji nisu znali zabilježiti njihovu prirodnu ljepotu“, rekao je Luka.
Sve što sam već navela, ali i ovo što je Luka rekao, razlozi su zašto sam odlučila napraviti ove fotografije upravo s njim. Budući da promovira iste vrijednosti kao ja, ali i Mogu sve, znala sam od prvog trenutka kada sam zamislila ovu ideju da će je Luka savršeno realizirati. Budući da smo već surađivali na jednom modnom projektu koji je uključivao osobe s invaliditetom, znala sam koliko je fotografiranje s njim profesionalno i lagano.
A ono najvažnije – niti u jednom trenutku se nisam osjećala ‘drugačije’ ili nelagodno. Na kraju, toliko sam sretna što smo uspjeli realizirati ovo fotografiranje jer sam protezu čekala mjesecima, ali očito se sve dogodi u trenutku kada se baš treba dogoditi.
Fotograf Luka Lajić