U zadnje vrijeme se nagrađujem knjigama. Tako sam za Božić kupila još jedan komplet Marije Jurić Zagorke u nekakvom divnom uvezu s prekrasnim zlatnim slovima. Djeluje onako bogato i baš sam bila sretna što će polica dobiti svoj primjerak. Još jednu, jer sam već knjigu pročitala tisuću puta i već je imam kod oca u kući, onako staru iz 1970-ih, u 64 sveska. Dida je to skupljao i ostavio.
Onda sam odlučila kupiti dvije knjige Glorije Lujanović, meni simpatične, slatke Glorije koja piše o tako teškim temama i koja mi u ove dvije knjige koje imam, tjera suze na oči. U njenom pažljivo dizajniranom Srcu zemlje, ostavila sam i oči i suze.
Kupujem i Ivičine knjige, pa sam jedva dočekala tu subotu i dostavljača da mi uruči novi uradak koji se, naravno, zove se Divlji kvas jer i sam Ivica peče svoje kruhove. Ja s kruhom nemam baš dobar odnos, ali tko zna. Tek sam počela čitati i možda me u knjizi čeka neki recept.
Police
Posebno mjesto u stanu rezervirano je za te knjige. Na toj polici su i dvije knjige moga brata. Treće nema i tko zna hoće li je biti. Sam kaže da se od knjiga baš i ne živi, a i da se baš nešto ne čita.
Svoju jednu jedinu, onako sklepanu iz vica – zbirku kolumni, krijem daleko negdje iza. Jer, i ja sam daleko od spisatelja. Daleko sam ja od hrabrosti, još uvijek ustrašena od kritike, da bih uopće ozbiljno pokušala pisati.
Daleko sam ja od činjenice da ću onako, slikovito – uzeti pero u ruke i napisati sve one knjige koje se skrivaju u mojoj glavi. Jednom, ali stvarno jednom, možda ću sjesti i pokušati napisati sve ono za što nikad nemam vremena i sve ono za što nikad nemam hrabrost. Jer hrabrost je uzeti knjigu u ruke, prevrtati stranice, iznjedriti emocije i susretati se s likovima koje onako kao da znaš, a opet ne znaš.
I Glorija i Ivica i moj brat imaju te neke likove koje i znam i ne znam. U kojima se i ja vidim i ne vidim, u kojima vidim i dida i babu i mater i oca… U kojima vidim i susjede i prijatelje i situacije koje i znam i ne znam…
Nekad me bilo strah označiti stranice i nekad me bilo strah podcrtati rečenice – jer knjiga je sveta.
Knjiga se čuva, knjiga se pazi i mazi. A sada volim knjige u kojima sam označila retke. Volim knjige u kojima sam markerom obojila misli. Volim im se vraćati. Nažalost sve ove moje knjige, smještene na posebnoj polici, prepune su teških tema. Prepune su promišljanja, a nerijetko i suza. Nekad mi se čini i da su prepune borbe sa samom sobom.
A ja? Ja bih jednom htjela napisati neku veselu knjigu punu leptirića i sunca, visoke trave i cvjetova i bure… I straha, i hrabrosti i (ne)znanja i buke i tišine…
Istraživanja o čitanosti i kupovini knjiga u Republici Hrvatskoj predstavljeno je u petak 21. travnja 2023. godine. Istraživanje kaže - jednu knjigu pročitalo je 40 posto građana Hrvatske. Među osobama koje čitaju, najviše je onih koji pročitaju dvije knjige godišnje. Kao i prethodnih godina, najviše čitaju žene (47%), visokoobrazovane osobe (71%), osobe s prihodima iznad 13 tisuća kuna (45%) i osobe koje žive u Istri i Primorju (58%). I dalje se najčešće čita beletristika (57%), zatim publicistika (31%) i stručne knjige (32%), a najmanje knjige o umjetnosti (9%) i stripovi (5%).