Joj, kako ja volim pričati o tim pravima na koje se svatko poziva… Svi imaju neka prava. Prava u obitelji, prava djeteta, prava žene, prava muža, prava LGBTIQA+ zajednice (lesbian, gay, bisexual, transgender, intersex, queer/questioning, asexual and many other terms (non-binary and pansexual)”, pravo na rad, pravo zaposlenika, pravo na ovo, pravo na ono, pravo…
Gdje li su samo nestale obaveze?
Ima li itko na ovome svijetu ikakvu obavezu?
Ne znam kako su žene uspjele išta ikad roditi bez sve te pompe i slikanja ultrazvuka i trbuha. Ima li išta što bi slavne i wannabe slavne mame ostavile za svoja četiri zida? Hoće li i sam sveti čin oplodnje osvanuti online?
Zar je obaveza roditelja prema djetetu vječno ga tetošiti i pomagati mu i kad treba i kad ne treba? Davati mu i davati, popuštati bez kraja i konca, i na kraju ne dobiti ništa. Sad će te reći kako je normalno da se roditelj “žrtvuje”.
Meni se više čini, onako gledajući sa strane, kako odgojiš jedno samoživo, bezobrazno biće koje nema nikakvu obavezu ni prema čemu, nego se još i bahati i poziva na neka dječja prava čim mu ugasiš Internet i zabraniš korištenje mobitela ili igranje igrice.
Odmah je zlostavljano ako mu kažeš da nešto pospremi ili da napiše zadaću!
Poludi ako mu na pragu punoljetnosti kažeš da možda više uči, a manje ljubuje… Jer, koji k**** ti znaš! Nemaš ti pojma koja su njegova prava i što je ljubav! Naravno, žele se zabaviti, jer ima li išta važnije od zabave… Nije njihov zadatak kupiti smeće iza sebe, pospremati i slično! I, u stvari, što ti uopće znaš o zabavi, starče!?
Gdje su nestale obaveze koje bi trebalo imati svako dijete? Gdje je nestalo ono poštivanje starijih? Gdje li smo samo pogriješili želeći biti toliko drugačiji roditelj od vlastitog roditelja?
Kao, reći ćete, drugačija su vremena… Jesu. Dijete vam se ne zna popeti na drvo, a bome niti potrčati… I stalno misli da je posebno!
Još malo prava
Kad smo kod prava, doista podržavam LGBTIQA+ zajednicu i želim da imamo ista prava, da i oni imaju djecu i dječje probleme, ali ne vidim smisla u tome da se hvališ koga ševiš? Što se ima od toga? Općenito gledajući, zar je bitno ševiš li mlado ili staro, bogato ili siroto, muško ili žensko?
Zašto starija žena ne bi trebala ševiti mlađeg frajera, a zašto je super ako stariji frajer ševi mlađu? Kolika razlika u godinama je dozvoljena? I što ako se k tome još i ožene?!
Valjda je važno da ševiš osobu koju voliš ili, ako je već ne voliš, da se dogovorno ševite s dozom međusobnog poštovanja i razumijevanja seksualnih potreba, ma kakve one bile i koliko god bile drugima kinky ili (ne)normalne. Valjda je važno da se dobrovoljno ševite, ono pri zdravoj pameti i da, ako već dilate fotke vlastitog čina, imate dozvolu i one druge, ili moguće čak i treće, četvrte strane, da ih dilate okolo…
I usput, onako reda radi, znali itko gdje je granica ludosti!? Kad je vrijeme za posjet psihijatru?